Kako je Hitch zaobilazio Haysa
Amerikanci vole velike junake, strastvene priče i pojedince koji se ističu, koji su posebni. Alfred Hitchcock u svojem je radu spojio europsku i američku tradiciju i od trenutka kada je redatelj stupio na njegovo tlo Hollywood je radio hičkokovske filmove, kaže Živorad Tomić. Običnu i banalnu stvarnost uspio je prikazati kao dovoljno začudnu i uzbudljivu, a svakog je smrtnika pretvorio u potencijalnog junaka, dodaje Tomić. U svojim filmovima Hitchcock pažljivo i sugestivno, krećući se u okvirima vremena i restrikcija unutar kojih radi, razotkriva ono što se nalazi ispod lijepe i sjajne površine ljudskog života. Ako pogledamo filmove koje je taj Britanac radio u svojoj američkoj fazi, koja se velikim svojim dijelom poklapa sa trajanjem Haysova koda, vidjet ćemo da se bavi sa rubnim temama i često oštećenim junacima, onim što se u to vrijeme nije baš moglo vidjeti na ekranu. U nastavku donosimo nekoliko primjera iz njegovih filmova koji prikazuju uspješno poigravanje s prikazom zabranjenog sadržaja i film koji je otvorio put prema potpunom slamanju Haysova koda, a napravio ga je, tko drugi nego Hitch!
“Ozloglašena” (“Notorious”, 1936)
- (Ne)dozvoljeni poljupci
Kultna scena ljubljenja između glavnih protagonista koje tumače Ingrid Bergman i Cary Grant u trajanju od preko dvije minute. Podsjetimo, scene strasti pa tako i ljubljenja, pogotovo između para koji nije u braku, trebale su biti svedene na minimum i trajati svega nekoliko sekundi. Hitchcock je vješto zaobišao pravilo tako što je nakon par sekundi ljubljenja ubacio poneku rečenicu, a onda se vratio na poljupce.
“Rebecca” (1940)
- Aluzije na lezbijski odnos
U jedinom Hitchcockovom filmu koji je osvojio Oscara za najbolji film, temeljenom na romanu Daphne Du Murier, redatelj daje jasne aluzije na lezbijski odnos između voditeljice imanja Manderley, gospođe Danvers i njene nedavno preminule gospodarice, nezaboravne moćne Rebecce. Gospođa Danvers nikako nije mogla prihvatiti činjenicu da Manderleyem zapovijeda neka druga žena osim Rebecce, a o tome koliko ju je voljela i koliko je oko nje bila strastvena, govori scena u kojoj novu gospođu de Winter vodi na turu po Rebeccinoj sobi i pokazuje joj njene stvari i odjeću, pritom ih nježno dirajući i prinoseći licu.
“Uže” (“Rope”, 1948)
- Implikacije na homoseksualni odnos
Jedan od Hitchcockovih filmova inspiriran stvarnim događajem. Nathan Leopold i Robert Loeb ubili su četrnaestogodišnjeg dječaka 1924. kako bi dokazali da mogu proći nekažnjeno. U tome naravno nisu uspjeli, a na temelju tog događaja 1929. nastala je drama “Rope's End”. Skoro dvadeset godina kasnije nastalo je Hitchcockovo “Uže”. Priča prati dvojicu prijatelja koji odluče ubiti svog kolegu kako bi pokazali da se zbog toga što su superiorniji ljudi (potaknuti ničeanskim konceptom super-čovjeka) mogu izvući od kazne za počinjenje zločina. Iako o tome nitko nije eksplicitno govorio, “Uže” sadrži jasne aluzije na romantični odnos između antijunaka Phillipa i Brandona (igrali su ih glumci koji su bili gay). Potvrde te teze nalaze se u brojnim detaljima pomoću kojih je Hitchcock, vješto baratajući njima uspio prikazati što je htio, poigravajući se pravilima koda.
