Ove srijede je objavljen hiljaditi broj najstarijeg superherojskog stripa Action Comics. To je strip koji nas je upoznao sa prvim superherojom – Supermenom. Popularna kultura nakon toga više nije bila ista. Njegova pojava je izazvala horde imitatora, jedan potpuno novi žanr. Supermen je preživio svih ovih osamdeset godina, iako je njegova popularnost rasla i padala zajedno sa vremenom koje je proticalo.
Supermen je prvi dobio crtanu adaptaciju, još u četrdesetim godinama prošlog vijeka, koja i dan danas izgleda impresivno. U sljedećoj deceniji je dobio igranu seriju. Prvi je superheroj po kome je snimljen dugometražni igrani film krajem sedamdesetih. Supermen je bio i ostao multimedijalna franšiza u punom značenju te riječi. Ljudi sa bilo koje strane svijeta su prepoznavali njegov logo i nosili su ga ponosno na majicama.
Šta je bilo toliko neodoljivo kod ovog fiktivnog lika?
Možda priča o migrantu. Moderni Mojsije koji dolazi u Novi Svijet (Amerika) i ostvaruje svoj potencijal. Supermen je od samih početaka bio simbol jevrejskog mesijanizma. Dva siromašna jevrejska dječaka u predvečerje Drugog svjetskog rata ponudili su svijetu optimističniju varijantu Ničeovog natčovjeka. Simbol nade u najgorim vremenima. Supermen će se mijenjati tokom vremena, kao i svaka druga ljudska ideja.
Kod jubilarnog hiljaditog broja stripa možda su mi najinteresantnije različite naslovne strane. Urađeno je osam naslovnica, po svaka za jednu deceniju postojanja, i na najlakši način je prikazan razvoj ovog lika. Ne kažem da sam strip nije interesantan, izdavač se potrudio da okupi svoje najbolje talente u pokušaju da ispričaju zanimljive avanture Supermena iz prošlosti. Ali, naslovne strane su pop art.
Supermen je značio ljudima različite stvari u drugim vremenima. Sjećam se Grant Morisonove ispovijesti u njegovoj istoriji superherojskog stripa i šta je njemu ideja Supermena značila u hladnoratovskom ludilu. Kada je kao klinac saznao za postojanje nuklearnog oružja, nije mogao noćima spavati, sve dok prvi put nije čuo za Supermena. Jedino je on bio jači od zagarantovanog uništenja. Smiješno mi je bilo gledati četvrti dio “Supermen” filma kada on sam uništi nuklearne arsenale svjetskih sila. U svakom slučaju, preporučio bih Morisonov strip “All-Star Superman”, koji je odnedavno dostupan i na našem jeziku.
Razmišljajući za ovaj tekst o Supermenovoj prošlosti, sjetio sam se njegove intervencije u Bosni. DC stripovi zajedno sa UNICEF-om su napravili posebno izdanje “Smrtonosno nasljeđe”, koje je NATO distribuisao klincima u Bosni 1996. godine. Dva različita izdanja, jedno na ćirilici i drugo na latinici. Kao klinac koji je odrastao u ratu i iz prve ruke znao moć eskapizma, bio sam isfuran. Nisam dobio superherojski spektakl sa kojim sam inače bježao od užasa dotadašnje ratne svakodnevnice, već neki edukativni strip. Koliko god da je bila plemenita ideja da se djeca uče o opasnostima koje mine predstavljaju, strip je dječačkom meni bio – dosadan. Štaviše, Supermen mi od tada uopšte nije bio toliko moćan, jer kada ga stavite u kontekst problema pravog svijeta, vidite koliko je zapravo bespomoćan.
Ipak, ostavimo se prošlosti. Supermen slavi rođendan. Izdavač se potrudio da obilježi ovaj moment. Ali, ja sam jedan od onih koje je teško zadovoljiti. Ovaj jubilej znači prekretnicu u Supermenovom fiktivnom životu. Novi scenarista ima neke nove planove za njega. I, nažalost, zbog toga je otkazan jedini Supermen strip koji sam stvarno volio. Ne bi bilo u redu da se ponavljam, jer sam ranije pisao o svom oduševljenju o Supermenu kao porodičnom čovjeku.
Ove srijede je izašla posljednja epizoda prepoređenog Supermena (Rebirth) i moram vam priznati da mi nije svejedno. Malo šta mi mogu još ponuditi da mi Supermen ponovo bude zanimljiv.
Ali u sljedećih hiljadu epizoda će se koncept sigurno još promijeniti.
Za još nekih osamdeset godina, jer nas Supermen sigurno neće napustiti…
Fotografije: DC Comics
