Stari dobri vampiri, kako da ih ne volimo? Lutaju noćima, zaštićeni od dnevnog svjetla, i traže usamljene ljude kako bi se napili ukusne crvene tekućine.
Godinama i godinama postoje i nastaju nove legende, mitovi i urbane legende o tim strašnim ljudima sa izraženim očnjacima. Ovaj put gledamo mladu iransku vampiricu koja voli slušati muziku, pa čak i voziti skejtbord, malo neobično i neprimjereno za vampire kakve smo navikli da gledamo. “A Girl Walks Home Alone at Night“ (“Dokhtari dar šab tanhâ be xâne miravad”) neće vam isisati krv, ali će vam definitivno ostaviti ožiljak koji nikada neće zarasti.
Radnja se odvija u iranskom gradiću po imenu Bad City. Kakvi ljudi žive u malenom industrijskom mjestu sa ovakvim imenom? Da, upravo takvi, makar rijetki koje ćemo upoznati pored naftnih bušotina i industrijske zone. Obični ljudi i neobična djevojka sa različitim motivima na kraju će završiti u istoj priči, igrajući određenu ulogu u njenom razvoju.
Sve ličnosti su arhetipovi, ali ipak predstavljeni na jedan krajnje neobičan, unikatan način. Tu je Arash (Arash Marandi), mladić rastrgan između dobrog i lošeg. Zgodnu figuru sa nestašnom kosom, bijelom majicom i farmerkama, koja sjeda u svoj novi (stari) Ford Thunderbird nemojte zamijeniti sa Jamesom Deanom. Život sa ocem Hosseinom (Marshal Manesh), zavisnikom od heroina, nije nimalo jednostavan i jeftin, pa Arash mora obavljati različite poslove kako bi obezbjedio ocu “lijekove“ i uslove za opstanak. Problema sa nepouzdanim dilerom nema, jer je tu Saeed (Dominic Rains), glavni trgovac laganim i teškim drogama. Vrlo zanimljiva ličnost sa tetovažama koje plijene pažnju, među kojima je i simbolična “sex“ na sredini vrata. Saeed naplaćivanje svojih proizvoda shvata ozbiljno, pa će rado prisvojiti Thunderbirda u zamjenu za Arashov manjak novca.
Tu su još i lokalna prostitutka u Saeedovom vlasništvu, dječačić koji se par puta zadesi u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu, jedna obična mačka i ona (Sheila Vand), djevojka u crnom čadoru, prugastoj majici i blistavim očnjacima. Bad City, inače mrtav i pust grad, u ova skoro dva sata bit će igralište za različite ličnosti i priče.
“A Girl Walks Home Alone at Night“, remek-djelo Ane Lily Amirpour, ostat će zapamćeno kao indi i arthaus umjetničko djelo, “Nosferatu“ 21. stoljeća. Za 100 godina, kao što je sjenka koja se penje uz stepenice postala svjetski prepoznatljiva scena, tako će i djevojka koja skejta u sredini noći (teško je odlučiti između toliko ikoničnih scena) ući u historiju.
Rađen u predivnoj, snažnoj, kontrastnoj crno-bijeloj kombinaciji. Predivno igranje sa anamorphic objektivima i prebacivanjem fokusa čas s jedne tačke na drugu, pa ponovno vraćanje, stvara umjetničko djelo moderne kinematografije. Dosta radnje se odvija upravo po noći, gdje su izvori svjetla obične ulične lampe ili svjetlost sa automobila. Na taj način se zbog korištenih objektiva na ekranu stalno rasipa svjetlost, dok ličnosti učestvuju u igri sjenki. Sve to doprinosi osjećaju izoliranosti i jezivosti koja vlada gradom. Čitav film djeluje nevjerovatno lijepo u ovakvoj kombinaciji i donosi strašne horor scene poput one u kojoj Djevojka oponaša Hosseinove pokrete bez ijedne jedine riječi, ali i vizualno i zvučno primamljive scene ljubavi.
S obzirom na to da je Amirpour jedno vrijeme bila i DJ, ona zna kako, kada i kakvu muziku iskoristiti da bi kompletirala prizor. Pored jakih monokromatskih kombinacija, muzika nosi posebne zasluge. Zamislite da je Djevojka moderna vampirica, koja živi u malenoj sobici ukrašenom posterima Madonne, Michaela Jacksona, Bee Geesa i drugih pop izvođača osamdesetih, sa zavidnim brojem ploča koje sluša dok se sprema na svoj noćni izlazak. Pomalo je teško zamisliti, ali kada čujete taj indie-iranski pop, teško da nakon filma nećete potražiti pjesmu da je čujete makar još samo jednom. Vrijedi izdvojiti atmosferični saundtrek ispunjen različitim numerama, koji ću uvijek rado poslušati.
O čemu se tačno radi? Sve započinje kada Saeed od Arasha uzme auto kako bi podmirio očeve dugove. Arash ipak pronađe rješenje kako vratiti svog ljubimca, međutim, i sam preuzima Saeedov posao dilera. Nakon jednog partija, sudbina je htjela da se njih dvoje sretnu – Arash, obučen kao Dracula, i Ona, obučena kao.. pa onako kako bi se istočni moderni vampiri oblačili. Jedno o drugom ne znaju gotovo ništa, osim toga da žele da budu zajedno.
Prepreke koje će se desiti, dešavaju se ili igrom slučaja ili nekom višom silom. Da, to je uostalom i ljubavna priča, iako nema stvari poput odlazaka na večeru, zajedničkih šetnji i sličnih klišea. Romantika ne sakriva potpuni teror, pa bi između dva žanra, horor ovdje izvukao pobjedu.
Ne treba očekivati brzu i dinamičnu radnju, jer je ovdje nećete vidjeti. Stvari se odvijaju savim usporeno, sa dugim kadrovima i malo priče. Ovakav tempo sasvim odgovara radnji, jer se zapitate da li uopšte ima potrebe bržim akcijama. Imamo dovoljno prilike da se upoznamo sa ličnostima, možda ne sa njihovim pričama, ali definitivno sa energijama i karizmom kojom zrače. Brzo shvatamo da je grad prazan, da ne viđamo suvišne i nepotrebne ličnosti, a film nas ograničava na malu skupinu likova, što je dobra odluka.
Ovo je jedan od onih filmova gdje muzika, kinematografija i gluma vode glavnu riječ. Ova priča bi se mogla ispričati i bez jedne jedine izgovorene riječi. Perfektan za sve studente filma, ljubitelje indi i pop muzike i obožavaoce fotografije, pa čak i za horor ljubitelje (mada će se uvijek pronaći pojedinac, pa čak i većina, koja će reći da je film dosadno sranje), “A Girl Walks Home Alone at Night“ je obavezna zadaća za vas. Svidio vam se ili ne, na kraju ćete imati opširno mišljenje, što jeste glavna poenta.
Zašto baš ove ličnosti, dobre i loše koje smo upoznali, zašto baš njihova sudbina i njihov život? Različite interpretacije ostavljam vama, jer postoji ogroman broj onih uočljivih i onih malo manje vidljivih. A zašto volimo gledati duge scene u kojima se “ne dešava ništa?“ Momak i djevojka se samo gledaju dok pjesma traje i traje, čini se da satima čekamo da se desi ono “nešto“, da neko progovori, da se stvari pokrenu. Možda zato što nije sve u radnji, već stilski dio također igra bitnu ulogu u tome da li će nam se nešto svidjeti ili ne.
Da je mogao trajati kraće, mogao je. Da je mogao trajati duže, također je mogao. “A Girl Walks Home Alone at Night“ posjeduje kompleksnost koja se može dugo vremena izučavati, sa strane feminizma, religije ili ipak loših stvari koje svako krije. Ipak, ako u dubokoj noći ugledate lijepu djevojku na skejtbordu, zapitajte se da li je sama, ili zapravo ima mnogo, mnogo, mnogo društva.
Naslovna fotografija: Vice Films
