Hedy Lamarr svi poznajemo kao filmsku zvijezdu zlatnog holivudskog doba, kao glumicu u provokativnom filmu “Ekstaza” (“Extase”), kao najljepšu ženu na svijetu.
Lamarr je imala lice koje se pamti, no malo tko zna da se iza njega krio izrazito inventivan um i to onaj kojemu možemo zahvaliti razvoj tehnologije o kojoj danas toliko ovisimo. Ta je Austrijanka, između ostaloga, izumila sustav koji je temelj sigurnog funkcioniranja WiFija, GPS-a i Bluetootha, no za njega sve do pred sam kraj života nije dobila priznanje, a novčanu naknadu nije dočekala.
Svoju je turbulentnu životnu priču htjela ispričati vlastitim riječima no to joj nije pošlo za rukom – 2000. godine umrla je u siromaštvu, izolirana od svijeta, a njeni su filmski likovi i djela postali karikature.
Da priča o Hedy Lamarr ne bi postala još jedna u nizu ženskih priča gurnutih pod tepih povijesti, redateljica je i novinarka Alexandra Dean napravila dokumentarni film koji pokušava prikazati priču o toj fascinantnoj ženi, zahvaćenu sa svih uglova, od početka do kraja – od sretnog djetinjstva u Beču, preko burne američke karijere do neslavnog kraja. “Bombshell: The Hedy Lamarr story” (2017) uključuje i isječke iz nikad objavljenog intervjua koji je devedesetih godina prošlog stoljeća s Lamarr napravio Forbesov novinar Fleming Meeks, razgovore s njenom djecom, najbližim prijateljima, suradnicima i obožavateljima poput Mela Brooksa i Roberta Osbornea.
Bombshell nas ostavlja s pitanjem, itekako važnim za ovo doba booma društvenih mreža, filtera i savršenih lica i života koje na njima vidimo – je li sve baš onako kako nam izgleda? Koliko toga nam je sakriveno sa onim što je prikazano?
Film se bavi onim što mislimo da smo znali o Hedy Lamarr, njenom slikom u koju je Hollywood htio da vjerujemo, ali i onome što se događalo u backstageu filmskih setova, ali i Hedyina uma.
Žena s drugog planeta
Pravog imena Hedwig Eva Kiesler (1914 – 2000), Hedy je oduvijek bila znatiželjno dijete, sa izraženim interesom prema rastavljanju i sastavljanju stvari koji je njen otac uvelike podupirao. Odrasla je u Beču, u kulturnoj obitelji s puno ljubavi, a već je kao tinejdžerka otkrila koliko utjecajna njena pojavnost može biti – kada bi ušla u prostoriju, sve bi oči bile uprte u nju, a razgovori su prestajali.
Na početku joj je pozornost koju je izazivala sigurno laskala, kao i interes koju su za nju pokazivali moćni muškarci. No već je nakon prvog braka s Fritzom Mandlom, posesivnim muškarcem 14 godina starijim od nje, shvatila da biti trofejna žena nije ono što želi, pogotovo ne čovjeka koji je prodavao Hitleru oružje. Hedy je bila Židovka i u strahu da ne nastrada, pobjegla je u Ameriku. Izlazna karta bio joj je producent Louis B. Mayer, kojeg je vješto nagovorila da joj da trostruku veću plaću od one prvotno zamišljene za njen glumački rad u Metro Goldwyn Mayer studiju.
Iako joj je taj pothvat osigurao dolazak u sigurnu zemlju, Lamarr su, kao i mnoge glumice i glumce produkcijski studiji iskorištavali do maksimuma. Radilo se šest dana u tjednu do kasno u noć, pripreme za snimanje bile su dugotrajne, a izvođačima su se često davale supstance za podizanje energije koje su izazivale ovisnost. Uz to, Lamarr nije bila zadovoljna scenarijima koje je dobivala – nije bilo prilike da kroz likove koje tumači istražuje svoj glumački talent.
Prema tadašnjim okvirima, kontroverzni film koji je snimila 1933. godine, “Ekstaza” (“Ecstasy”), bio je na glasu kao “prljavi film” zbog golotinje, ali i prvog filmskog prikaza ženskog orgazma. Ta je uloga, iako napravljena u njenim mladim danima, obilježila Hedy kao određeni tip žene. U dijadi svetica – kurva, Lamarr je bila ovo posljednje, i Louis B. Mayer davao joj je uloge koje su išle rame uz rame s tom percepcijom, naravno, u okviru cenzorskog koda koji je u to vrijeme vladao američkim filmom.
Glasno se bunila protiv često nepravednih i restriktivnih ugovora koje su produkcijske kuće nametale svojim glumcima te je bila jedna od prvih žena koja se, nezadovoljna ulogama koje je dobivala, i sama latila producentske palice i realizirala nekoliko nezavisnih filmova, poput “Loves of Three Queens” iz 1954. Lamarr je bez sumnje bila žena ispred svog vremena.
Nakon uloge u “Alžiru” (“Algiers”) 1938. godine, Hedy Lamarr postala je planetarno popularna, njeno lice preplavilo je filmske časopise – svaki je muškarac htio biti s njom, a svaka je žena htjela biti poput nje. Hedy Lamarr mogla je imati sve što želi, osim slobode da bude ono što jest.
Inventivan um i snaga u teškim vremenima
Lamarr nije pohađala nikakvu inženjersku školu u kojoj je mogla naučiti osnove fizike, potrebne za bavljenje izumima. No ideje su joj, kako je rekla u intervjuu s Meeksom, dolazile prirodno i svaki je slobodan trenutak na setu provodila razvijajući ih. Howard Hughes, milijunaš i avijatičar, čovjek sa strašću za postavljanjem rekorda, bio je zadivljen, ne samo ljepotom Hedy Lamarr, već i njenim inventivnim umom. Opskrbio ju je s materijalima potrebnim za istraživanje i smjestio ih u njenu mobilnu kućicu, u kojoj je boravila za vrijeme snimanja.
Kako je Drugi svjetski rat bjesnio, a njemačka vojna tehnologija nadjačavala onu savezničku, Lamarr je htjela napraviti nešto kako bi pomogla izravnati snage. Izumila je radijski signalski sistem pomoću kojega bi se torpeda mogla navoditi do objekta kojeg trebaju unišititi bez da se signal omete. Nijemci su hakirali radio signale koji su navodili britanska torpeda i time spriječavali da udare metu, a Lamarr je osmislila frequency hopping, način prenošenja signala koji se ne može hakirati upravo zato jer se prenosi segmentirano. U razvoju i i realizaciji ideje pomogao joj je skladatelj George Antheil te su zajedno izum ponudili Američkoj mornarici, koja ga nije prihvatila. Hedy su savjetovali nešto poput toga da ode prodavati obveznice i poljupce te na taj način pomogne u ratu dok su njen patent zapečatili u sefu.
Lamarr je ekran dijelila s nekim od najpoznatijih holivudskih imena, Clarkom Gableom u “Boom Townu” (1940) i Victorom Matureom u povijesnoj uspješnici “Samson & Delilah” (1949), koja ju je nakon kratke pauze ponovno gurnula u zvjezdano nebo.
Pedesetih godina prošlog stoljeća patent je ponovno ugledao svjetlo dana, a njegova je inačica korištena šezdesetih za vrijeme Kubanske krize od strane američke mornarice, koja je svoje brodove navodila upravo na bazi sustava kojeg je Lamarr osmislila. S obzirom na to da je patent iskorišten vjerojatno nakon što je istekao, Hedy od njega nije dobila niti centa. Informacije radi, njegova se vrijednost procjenjuje na 30 milijardi dolara. Ipak, Lamarr je 1997. dobila priznanje američke mornarice za svoj izum, no dodjeli nagrade nije prisustvovala.
Kada nekada najljepša žena na svijetu dođe u određene godine i prestaje biti jedino što su joj rekli da može biti, što joj preostaje? Kako se nositi s gubitkom onog što je nekada bio tvoj zaštitni znak?
Najljepša žena na svijetu
Kakav je osjećaj kada slika izgrađena oko tvoje vanjštine postane jedino što ljudi u tebi vide?
Laskavo i opčinjavajuće za izgubiti se u tome, ali samo na početku. Kao i svaki drugi označitelj kojim nas krste i po kojem nas javnost pamti u nekom trenutku, postane teret. Predznak koji nam se daje kako bismo u moru drugih bili prepoznati vrlo brzo postaje električna granica koja će nas stresti svaki puta kada je pokušamo prijeći. Upravo se to dogodilo Hedy Lamarr, koju je ljepota možda odvela iz hitlerovske Austrije, ali joj nije dala da se za života kreće u smjerovima koje je htjela. Kao što je filmska povjesničarka Jeanine Basinger izjavila – “ne možeš biti Hedy Lamarr i pametna”.
U to vrijeme u Hollywoodu tako nešto nije bilo izvedivo. Žene često nisu imale mogućnosti istraživati svoje sposobnosti i biti sve što žele i mogu. Njihov je sjaj često bio ograničen na onaj vanjski, a film Alexandre Dean, na kojem je kao izvršna producentica radila i Susan Sarandon, pokušava djelić holivudske povijesti pokazati iz ženske perspektive. U sat i pol fino strukturiranog filma saznajemo puno toga o životu Hedy Lamarr, onim sjajnim i manje sjajnim trenucima i lekcijama koje je kroz godine naučila. Dobivamo jednu novu, manje savršenu, ali puno življu sliku žene koja nije samo obilježila filmska platna i muške fantazije, već je svojim kreativnim umom promijenila tok povijesti.
Naslovna fotografija: Publicity Photos
