Ljubitelj sam superherojskih stripova većinu svog života. Ali, prije desetak godina, kada sam prvi put čuo planove za Marvel filmove i izgradnju zajedničkog univerzuma, mislio sam da je to neizvodivo.
Sama prva faza, koja nas je upoznala sa prvih par heroja i čija je kulminacija bio prvi “Avengers” film (2012), činila mi se kao nešto što je nemoguće za izvesti na velikom ekranu. Dio nepovjerenja sa moje strane je bio izazvan mojim prezirom prema najjeftinijoj marketinškoj fori iz svijeta stripova, a to je crossover ljetni događaj. Onaj moment kada stave hrpu raznih heroja na jedno mjesto i očekujete da prosječni čitalac isprati “radnju“ kupujući bezbroj različitih stripova. Ponavljam, bio sam uvjeren da se to ne može vjerodostojno prenijeti u drugi medij ili možda ne bi trebalo ni pokušavati. Pogrešno sam mislio.
Jer, nakon 18 filmova, dolazi nam “Rat beskraja“ (“Avengers: Infinity War”) i pravi je filmski crossover događaj. Više od 25 različitih heroja pratimo u ovom jednom filmu. Ultimativni blokbaster o kakvom ranije nismo mogli ni sanjati. Zamislite gladijatorsku arenu u koju su bačene vaše omiljene igračke i tuku se za vašu zabavu. To je otprilike to. Dva i po sata spektakla. Od prvih par minuta akcija ne prestaje. I to je ono što mi se svidjelo.
Ne treba previše razmišljati. Nisu se trudili smarati gledaoca nepotrebnim informacijama. Samo akcija. Najšareniji spektakl koje su vaše oči ikada vidjele. Šta to znači za filmski medij uopšte, u ovom trenutku ne mogu ni razmišljati o tome. Najvjerovatnije ništa dobro. I tako već par godina živimo u svijetu gdje ljetni blokbasteri izlaze čitave godine. Nećemo previše koristiti kritički mozak, jer definitivno kvari zabavu.
Dvadeset i pet različitih superheroja u jednom filmu. Svako od nas ima svog miljenika. Da li je to Spajdermen u svom novom, fensi oklopu ili Halk, koji ima problema sa samopouzdanjem, nije ni važno. Lično sam se najviše obradovao susretu Čuvara galaksije sa ostatkom Marvel univerzuma. Oni donose sa sobom prepoznatljivi humor koji razveseli klinca, i dalje skrivenog negdje u vama. Pubertetski Grut je jedan od mojih omiljenih likova i užasno je smješno gledati hormonalno drvo. Ma koliko to čudno zvučalo.
Da li sam spomenuo da je radnja većine filma u svemiru? Pravi naučnofantastični spektakl koji nas prebacuje sa planete na planetu. Više sam se zabavio nego sa posljednjim “Ratovima zvijezda“ (“Star Wars: The Last Jedi”). Klinci u mom lokalnom kinu su poludjeli. Ne znam da li im je neko dao previše šećera ili su im se mali mozgovi istopili od previše zabave. Na pola filma nisu mogli ni sjediti mirno. Pred kraj su trčali i skakali po kino sali. Možda sam čak na trenutak bio i ljubomoran zato što nismo imali ovakvu zabavu kada sam ja bio klinac.
Negativac je uvjerljiv. Gorostas koji baca okolo naše heroje i ima genocidne planove. Za superherojski spektakl i više nego dovoljno. Stvarno nije potrebno da vam previše pričam o ovom filmu. Iako je internet pun “profesionalnih“ štrebera koji imaju vlastite teorije o tome šta je bilo i šta će se tek dogoditi, nikad nisam bio zainteresovan za takvu vrstu fanovske fikcije. Pogledajte film, ubijte par sati i zabavite se pri tome – šta je više potrebno?
Ne želim nikome uništiti iskustvo prvog gledanja, tako da, ako vas brinu SPOJLERI, bježite od ostatka ovog teksta.
Mogli ste primjetiti da nisam neka baba vračara i da se većina mojih pretpostavki pokazala pogrešnim. Moj tip (kladioničarski žargon) za glavnu smrt ovog filma je bio Toni Stark (Ajronmen). I ponovo sam pogriješio. Vodio sam se logikom da smo ovog lika najviše vidjeli i da je Robi Dauni Džunijor (Robert Downey Jr.) uzeo najviše para od Disney studija tokom ovih svih godina. Pobogu, za „gostovanje“ u prošlogodišnjem “Spajdermenu” (“Spider-Man: Homecoming”) je uzeo 10 miliona dolara. I ništa mlađi neće biti. Bio sam uvjeren da, ako će iko umrijeti, to je ovaj lik.
Zamislite moje iznenađenje kada sam vidio kraj filma. Pola heroja je poginulo, neću ulaziti u detalje. Koliko god da je hrabar kraj filma, neki ga porede sa “Imperija uzvraća udarac“ (“The Empire Strikes Back”), najboljim i najmračnijim “Star Wars-om“, moram vam priznati da sam skeptičan. Dobri čitaoci ove kolumne znaju da superherojske smrti ne znače mnogo. Heroji se redovno vraćaju jači nego ikada. Ali, što se tiče Marvel filmova, previše puta sam pogriješio, tako da ne mogu vam ništa sa sigurnošću više tvrditi. A sam sam rekao da ne volim teoretičare sa interneta koji špekulišu o stvarima koje ne mogu znati.
Kakvo je bilo vaše iskustvo? Da li ste nestrpljivi za četvrti dio „Osvetnika“? Živi bili pa vidjeli…
Naslovna fotografija: Marvel Studios
