Pitali su se to Liam i Noel Gallagher na prvim probama Oasisa početkom devedesetih.
Jasno su se dogovorili da će osvojiti čitavu planetu svojom muzikom, prije ili kasnije. Par godina poslije, tačnije u augustu 1996, Knebworth u Engleskoj je na dvije noći postao glavna lokacija u muzičkom svijetu. Oasis je sada imao zadatak da dvije noći zaredom zabavi publiku koja je brojala približno 250.000 ljudi. Karte za obje noći su se rasprodale u roku od nekoliko minuta, a želju da vide najveći bend ikada imalo je otprilike dva i pol miliona ljudi, ili vam ga više od četiri posto ukupne populacije.
Odnos između petero članova benda i par stotina hiljada u publici jasno govori na kojoj visini se Oasis nalazio. Najsretniji su gledali najglasniji i najveći koncert koji je Engleska ikada imala. Te dvije večeri, “Don't Look Back in Anger”, “Wonderwall”, “Some Might Say” i “Live Forever” su odzvanjali čitavom planetom, ako ne i duboko u svemir. Možeš imati sve, ali koliko to zaista želiš? Knebworth (ni)je bio dovoljan.
“Oasis: Supersonic” dovodi nas trenutke prije historijskog koncerta. Iz helikoptera možemo vidjeti ogromno more ljudi koji čekaju magiju petorke iz Manchestera. Tada se vraćamo u rane devedesete godine, na sam početak, u porodičnu kuću Gallagher, gdje je sve počelo.
Upoznajemo tinejdžersko doba Liama i Noela, njihovu razliku u karakterima, temperamentu i zapravo svemu. Liam svoju smisao za melodiju, objašnjava jednim nasilnim, nezgodnim i bolnim udarcem čekića u glavu. Na taj način mu je “ukucana“ ljubav i želja da živi život onako kako to rock n’ roll nalaže. Noel je nakon karijere tehničara za bubnjeve jednog drugog benda uzeo gitaru u ruke i pridružio se jedne večeri Liamu, koji je već imao okupljen sastav. Džemanje je prošlo odlično, magija je izlazila iz pojačala, ime je izabrano. Garaža je vrlo brzo postala previše tijesna, a svijet je čekao na eksploziju.
Dokumentarac je ispunjen zanimljivim anegdotama nastalim specifičnim ponašanjem pojedinaca i vječitom željom da se stvori haos, bilo gdje i bilo kada. Među zanimljivim pričama jeste i ona kada su se momci iz Oasisa trajektom zaputili u susjednu Holandiju na svoj prvi nastup van granica Velike Britanije. Ova svirka je trebalo da pomogne u promociji benda, ali nažalost, članovi su sa osmijehom na licu, željni problema, upali u tuču koja je izbila u brodskom kasinu. Nastup nije održan, ali svijet možda ionako nije bio dovoljno pripremljen.
Ili prvi nastup u kultnom Whisky a Go Go u Los Angelesu. Svi su toliko bili urađeni kristal metom, od tehničara i roudija, pa do samih Gallaghera i članova grupe. Noel je imao drugačiju set listu od ostalih, pa su istovremeno svirali totalno različite pjesme. Opći haos je završio tako što je Liam na starijeg brata bacio tamburin, a Noel nakon toga nestao bez ikakvih tragova i ostavljenih poruka. Srećom, na vrijeme su ga pronašli i nije bilo potrebe za policijskom intervencijom.
Možda ste pomislili da se nesporazumi u bendovima rješavaju na racionalan način, ali između normalnog civilizovanog razgovora i divljačke destrukcije studija, koja podrazumijeva i udarce palicom za kriket, šta biste vi izabrali? Ovakvi “incidenti“ postali su nešto što se očekivalo na koncertima koje je Oasis održavao. Neki su dolazili najprije kako bi vidjeli kako će se svađa na bini završiti, i ko će izvući deblji kraj, a zatim da čuju muziku. Tako su im mediji brzo prišili etiketu huligana i opasnih momaka.
Neke priče su popraćene originalnim snimcima, a neke samo prepričane onako kako se Liam i Noel toga sjećaju, sa originalnim fotografijama. Stvarno bismo voljeli da vidimo kako bacaju tek dobivenu nagradu u publiku, jer ona njima i pripada. Dokumentarac je sačinjen od vrijednih i rijetkih snimaka studijske, bekstejdž, kućne ili putne atmosfere načinjenih kamkorderom. Tu su i fotografije koje preuzimaju glavnu ulogu, kada drugačije nije zabilježeno. Ali, čitav način na koje su one animirane stvara dinamično šarenilo koje je zabavno za gledati i slušati.
Nažalost, niko od intervjuisanih se ne pojavljuje glavom i bradom, već čujemo samo njihove glasove koji vode radnju. Period na koji smo također ograničeni, prati razdoblje od početka, preko “Definitely Maybe” i “(What's the story) Morning Glory?”, do vrhunca karijere sa nastupom u Knebworthu. Sreća je htjela da se Alan McGee, vlasnik produkcijske kuće, slučajno zatekne na istom mjestu u isto vrijeme kada i Oasis. Alanu se svidio nastup i snimanje je moglo početi.
Noel Gallagher je dokazano postao jedan od najkvalitetnijih tekstopisaca i skladatelja. Čovjek bi uzeo gitaru u ruke, prosviravao određene melodije koje su mu plesale u glavi, uzeo papir i olovku i zatim u rekordnom roku napisao “Live Forever”. Ritam gitarista, Bonehead, nije mogao vrjerovati da je Noel u stanju uraditi nešto takvo. Dok su ostali jeli kinesku hranu, Noel je privodio kraju i pisanje pjesme “Supersonic”. Pjesma je napisana, navježbana i snimljena iste večeri. Za svaku pjesmu je znao da će biti bolja i bolja od prethodne, pa je tako i bilo.
Ostali su iznenađeni kako publika u Japanu poznaje svaku riječ njihovih pjesama. Možemo vidjeti i Liama kako već u studiju pokušava snimati “Champagne Supernova”. Nije mu bilo potrebno više od tri-četiri pokušaja prije nego je mogao preći na sljedeću pjesmu. Snimanje ova dva albuma je bio jedan magičan proces, a da je Oasis (Noel) ostao zarobljen više od sedam dana sa instrumentima, možete zamisliti šta bi se dogodilo.
Komercijalni uspjeh albuma i svjetska slava počeli su se odražavati na psihološko stanje pojedinih članova. Ego je poput balona rastao u visine, a arognanti stav da “želimo još“ nije odlazio u zaborav. Medijska pažnja je svima godila, ali isti ti mediji pokušali su par puta i potopiti Oasis, uzimajući u obzir različite izjave i predstavljajući ih kao monstruozne. Thomas Gallagher, privučen onim što su njegovi sinovi stvorili, pokušao je početi njihov odnos ispočetka. Ovaj put je Liam zaprijetio da će on njemu polomiti nogu ako im se samo pokuša približiti. Iako je on imao priliku izbjeći očeve dnevne ispade bijesa i agresivnosti, Noel se nije sačuvao, pa su modrice postale njegov svakodnevni modni dodatak.
Mediji su sretni, ispričali kako se sinovi ponašaju prema starom ocu, koji samo pokušava da razgovara sa njima. Nije im uspjelo. Nasilje u mladosti obilježilo je obojicu. Koliko-toliko emotivno nestabilni, Gallagheri su sa lakoćom pokorili svijet svojim himnama.
Dolazimo ponovo u Knebworth i slušamo “Champagne Supernova”. Knebworth je bio najviša tačka na kojoj se Oasis ikada nalazio. Dokumentarac vas može navesti da pomislite da je tu bio kraj, mada je bend trajao još godinama prije konačnog raspada. Prema razgovorima među članovima, tu je i trebalo staviti tačku i zauvijek završiti. Tada su mogli svirati još 18 dana na istoj lokaciji, ali su oni ipak odlučili da idu dalje.
“Oasis: Supersonic” je zanimljiv, smiješan i iskren dokumentarac o putu običnih mladića iz Manchestera na vrh svijeta. Oasis nikome nikada neće morati dokazati svoj uspjeh i pravdati svoje izjave i postupke.
Today's the day that all the world will see
Naslovna fotografija: printscreen
