Kada se prisjećamo nečega, to nikada nije hronološkim redom, naročito kada se radi o propaloj romantičnoj vezi. Krenemo s kraja i skačemo od trenutaka kada nam je bilo odlično do trenutaka koji su nam uzrokovali bol.
“(500) dana ljeta” (“(500) Days of Summer”) je film koji funkcioniše na takav način.
Nekima se neće svidjeti što počinje sa 488. danom i nastavlja pružajući naizgled nebitne podatke o vremenu, skačući od prvog, na (recimo) 249. dan. Filmovi treba da nas uvjere u to da je ono što gledamo zaista stvarno i da se odvija onako kako bi i u stvarnom životu, ali Tom se prisjeća svoje veze sa Samer kroz niz srećnih i uznemiravajućih ili bolnih trenutaka, i to je upravo ono što i mi vidimo.
Postavlja se pitanje kakvoj to ženi možeš da se sviđaš potpuno iskreno i da nema nikoga drugog u životu, ali da ipak nije zainteresovana za udaju. Sa druge strane, da li on može prihvatiti da joj se sviđa za sada, ali ne i zauvijek?
Ona je svoja osoba i Tom je ne može imati. Međutim, kada je u pitanju ljubav, mi vjerujemo u ono u šta želimo da vjerujemo. Upravo u tome leži privlačnost ovog ostvarenja. Tom je zaljubljen u Samer od trenutka kada je ugleda. Zaljubljen je u ideju nje i više u sam osjećaj zaljubljenosti, nego u Samer kao takvu. Dok je ona, opet, od početka iskrena sa njim i odmah ga obavijesti da ne želi ozbiljnu vezu.
Ovo ostvarenje je simpatična komedija prepuna inovacija, a u kojoj se Tom rve sa tom realnošću.
Režiser Mark Veb (Marc Webb) je odlično odabrao glumce za uloge. Naivnog i zaljubljenog Toma igra Džozef Gordon Levit (Joseph Gordon-Levitt), dok je uloga prelijepe i šarmantne Samer pripala isto tako prelijepoj i šarmantnoj Zoi Dešanel (Zooey Deschanel).
Samer tokom čitavog filma ostaje misterija, možda zato što zajedno sa Tomom očekujemo od nje da poklekne, a kada shvatimo da se u ovom ostvarenju to ne zahtijeva od nje, jer se ne igra po pravilima Holivuda, pozitivno se iznenadimo. Od tog trenutka sve postaje moguće.
Posebno je upečatljiva scena u kojoj naš protagonista posjeti žurku koju organizuje njegova, sada već bivša djevojka Samer, u kojoj nam je režiser bukvalno podijelio ekran na ono šta Tom očekuje od njihovog susreta i ono što se zaista dešava.
Njen lik nije dovoljno razrađen i ne saznajemo mnogo o njenim motivima, prošlosti, željama ili bilo čemu sličnom. Međutim, budući da se radi o fokusu Tomove opsesije, ovo se može oprostiti. Naravno ako ćemo to pravdati onim što je već pomenuto, a to je da je Tom zaljubljen u ideju osobe i osjećaj, a da sama osoba nije pretjerano bitna.
Ipak, mnogo je tu pozitivnih aspekata. Njihovi likovi dijele omiljeno mjesto sa pogledom na Los Anđeles, te on za nju kreira turu tokom koje joj pokazuje arhitekturu grada. Ovo se možda čini bezazlenim, ali toliko rijetko u filmovima možemo vidjeti likove koji raspravljaju o svojim estetskim ubjeđenjima. Kada prosječni lik kojeg glumi neko sa holivudske A-liste dijeli sa nama vjerovanja o ljepoti i istini? Da li Džejson Born ikada ide u muzej tokom svog slobodnog dana? Ovakve stvari gotovo nikada nećemo saznati.
Bitno je napomenuti i da se o spojlerima ne brinete, jer i sam Tom na početku ovog ostvarenja najavi da se ne radi o tipičnoj ljubavnoj priči. Ipak, ako ste nestrpljivi sa filmovima u kojima se radnja odvija šablonski, ovo je djelo za vas.
Koliko dugo lik može da se pretvara da ne zna kako će se priča završiti? E pa, ovdje imamo rijetko ostvarenje koje počinje tako što nam je otkriveno baš kako će se završiti, ali je radnja o tome kako protagonista priče nema nikakvu predstavu o tome zašto se to desi.
“(500) dana ljeta” možete pogledati u srijedu, 16. maja, u 07.45 časova na kanalu HBO 2, u sklopu dodatnog paketa m:tel-ove IPTV usluge. Ukoliko vam više odgovaraju popodnevni termini, repriza je 1. juna na HBO 3 u 18.25 časova.
