Sedam dana i 14 predstava nakon svečanog otvaranja, XXI Teatar fest Petar Kočić u Banjaluci je i svečano zatvoren. Nagrade su na ravne časti podijelili Beograd i Zagreb.
Po tri nagrade iz grada na Vrbasu odnijele su “Korešpodencija“ beogradskog Zvezdara teatra i “Ustav Republike Hrvatske“ Satiričnog kazališta Kerempuh iz Zagreba.
Iako se dio publike ne bi usaglasio s njima, žiri je smatrao da su rediteljski potezi Gorčina Stojanovića u oblikovanju “Korešpodencije“ uspjeli da održe pažnju gledalaca do samog kraja i time mu donijeli priznanje za režiju. Ako bi se poneki posjetilac i pobunio na to (mi ne bismo), gotovo sigurno baš niko nema primjedbu na proglašenje Anice Dobre najboljom glumicom za njenu filigransku perfekciju u tumačenju Milice Njegovan. Njen svekar iz iste predstave, Branislav Lečić, dobio je jednu od dvije nagrade za najboljeg glumca.
Druga je potpuno zasluženo pripala Borku Periću za rolu Vjekoslava Kralja u “Ustavu Republike Hrvatske“. Njegov performans je bio još maestralniji kada se stavi u kontekst čitave priče o ovom ostvarenju, o čemu smo već pisali, a Perić se, kao jedini preostali predstavnik trupe u Banjaluci, vratio u Zagreb sa “punim gepekom nagrada“, kako se našali ministar u Vladi RS Dane Malešević. Naime, uz svoju, mladi glumac je u Zagreb povezao i nagradu za najbolji dramski tekst, koja je pripala Rajku Grlić, Anti Tomiću i Željki Udovičić, kao i onu najvažniju – nagradu za najbolju predstavu.
“Ustav Republike Hrvatske“ je u vrlo izjednačenoj konkurenciji sasvim zasluženo dobio prvo priznanje festivala za efektno i tragikomično raskrinkavanje anomalija, ne hrvatskog društva, kako je pomenuto u nekim obrazloženjima nagrada, već svih balkanskih društava, prepunih Kraljeva izgubljenih u vremenu i prostoru i njihovih dvorskih luda.
Jedino priznanje koje je ostalo u Banjaluci pripalo je Eni Radovanović, koja je trijumfovala na II Festivalu monodrame mladog glumca, održanom u sklopu Teatar festa Petar Kočić, izvođenjem komada “Da sam ja pozorište (zapalila bih se)“.
Potvrdu toga da su teme “Ustava“ univerzalne, pa i mnogo šire od Balkana, dobili smo u nastavku večeri, kada je odigrana predstava “Grupa TNT – Alan Ford u epizodi ’Povratak otpisanih’“, nastala u koprodukciji Gledališča Koper i sarajevskog Kamernog teatra 55.
Iako je sadržavala sve ono čemu bi se prosječan fan(atik) kultnih stripova mogao radovati – od “stripovske“ glume, preko šarene scenografije do odlično preslikanih kostima – njen reditelj Kokan Mladenović i pisac Predrag Lucić, genijalac bez kojeg smo nedavno ostali, naravno da nisu mogli da čitavoj priči ne daju svoj zaokret. Njihovi zlikovci su proizvođači bodljikave žice i evropski naručioci iste, a njihovi nevini građani oni koji se pribojavaju da će Arapi uskoro sletati sa Planice na letećim ćilima. Lucić i Mladenović se ovdje fokusiraju na tipove koji su već uzeli sve, još samo nisu stripove.
Od fenomenalnih songova, u kojima se mediteranske balade pjevaju o moru kojim plutaju udavljeni migranti, preko Jeremije kao bitboksera za revoltni rep Boba Roka, pa do naklona publici tokom kojeg je glumac Davor Golubović na sebi nosio majicu grupe Pravda za Davida i visoko podigao pesnicu – sve je u ovoj predstavi bilo dosljedno idejama i porukama stripa Alan Ford.
Isto kako je ovogodišnji Teatar fest, jedan od boljih u posljednjim godinama, od premijere “Karoline Nojber“ do ovakvog, najprikladnijeg završetka bio dosljedan u svom cilju glasnog progovaranja o svim društvenim anomalijama.
Naslovna fotografija: Jaka Varmuž / Gledališče Koper
