“Zapadni svijet“ (“Westworld”) je jedna od najinteresantnijih novih serija.
Ne kažem to samo zato što se radi o moja dva omiljena žanra – vesternu i naučnoj fantastici, koji su spojeni u jednu cjelinu. Nestrpljivo očekujem svaku novu epizodu. Serija me je uvukla u svoj fiktivni svijet. A taj čudni nasilni svijet je jedan od glavnih razloga za gledanje ove serije.
Upoznati ste sa činjenicom da je serija rimejk istoimenog filma iz 1973. godine. S jednom bitnom razlikom: “Zapadni svijet“ iz 1973. je bio tematski zabavni park, dok ovaj novi funkcioniše po pravilima video-igara.
Glavni trend već više od decenije u industriji video-igara su takozvane igre “otvorenog svijeta“ (“open world games” iliti “sandbox” igre). Igrač pred sobom ima čitav jedan fiktivni svijet za istraživanje sa popriličnom dozom slobode. Sastavni dio tih fiktivnih svjetova su NPC likovi (“non playable” ili “non player characters”). Kako im samo ime kaže, oni su likovi s kojima igrač dolazi u kontakt za vrijeme istraživanja svijeta. Koliko su oni uvjerljivi, toliko je uvjerljiviji fiktivni svijet koji predstavljate igraču.
Zašto vam ovo sve govorim? Glavni likovi serije su domaćini (hosts), androidi koji imaju ulogu veoma sličnu NPC likovima u video-igrama. Dobar dio prve sezone je bio posvećen isključivo izgradnji svijeta i upoznavanju gledaoca sa pravilima istog. Pratili smo putanje domaćina, skripte njihove umjetne inteligencije, međusobnu interakciju. Takođe, gledali smo kako su ti domaćini topovsko meso za sve bolesne fantazije gostiju “Zapadnog svijeta“. A to je isključivo zabava za bogate.
Autori serije ne kriju da žele da simpatije gledaoca budu na strani domaćina. Taj pakao “vječnog povratka istog“ bi uništio bilo koga, a kamoli replikanta koji uopšte ne zna da je vještačko biće. Domaćini su “ljudskiji od ljudi samih“, da posudim reklamu za Nexus 6 model iz “Istrebljivača“ (“Blade Runner”). Dolores, glavni lik serije, po rječima samog autora Džonatana Nolana (Jonathan Nolan) prolazi razvojni put od diznijevske princeze do revolucionarnog vođe.
Druga sezona je prava zabava, kada seks-botovi dižu ustanak protiv svoje ljudske klijentele. Nasilja ne nedostaje.
Primjetno je da je Džonatan Nolan scenarista serije. Isti onaj Džonatan koji je bio scenarista na većini filmova svog poznatijeg brata Krisa (Christopher Nolan). Uvijek ste suočeni sa zagonetkom unutar neke druge zagonetke. Iako je moj lični osjećaj ponekad da su autori uzeli i isjekli scenario i nasumično poredali scene. To doprinosi misteriji serije, ali ponekad retrospektivno izlaganje priče zna biti iritantno. Ali, drži pažnju gledaocu.
Toliko su zainteresovali gledaoce da nakon svake epizode imamo bezbroj novih fanovskih teorija na internetu, i svako tvrdi da je rješio misteriju. Nikad nisam bio zainteresovan za ovu vrstu fan fikcije.
Druga sezona je spektakl. Sva pravila koja je prva sezona postavila, prekršena su.
Ostalo nam je samo da uživamo u pokolju koji treba da uslijedi. Glumačka postava je fantastična. Vrhunska prezentacija, od režije do muzičke pozadine, ostavlja gledaoca bez teksta. Ali, ništa manje ni ne očekujemo danas od HBO produkcije. Prava zabava za odrasle.
Nikada nema kraja iznenađenjima. Druga sezona konstantno nagrađuje gledaoca novim stvarima. Pravila se mijenjaju, a neke nove urote isplivavaju na površinu. Posebno moram da izdvojim dvije epizode čija je radnja u šogunskom svijetu. Japan od XVII do XIX vjeka je savršeni seting za krvavi zabavni park. Takođe, ne treba zaboraviti sličnost žanrova vesterna i samurajskog filma, koji su tokom godina inspirisali jedan drugog. Od “Sedam samuraja“ (“Shichinin no Samurai”) do “Sedam veličanstvenih“ (“The Magnificent Seven”), ovi žanrovi su poprilično slični, i to autori serije koriste za dramski efekat.
Ne želim da spojlerišem iskustvo bilo kom čitaocu koji još nije otkrio “magiju“ Zapadnog svijeta. Ali, reći ću da je posljednja epizoda, od prošle nedelje, možda i jedna od najboljih koje smo mogli da gledamo. Neke nove stvari smo saznali gledajući iz perspektive indijanca. Još jedan fantastičan izbor glumca. Znam lika iz druge sezone “Farga” i ne prestaje da me oduševljava. Uhvatio sam se par puta kako pauziram seriju i samo gledam pejzaž. To je ona meditativna kvaliteta vestrern setinga.
Ako niste pogledali ovu seriju, ne znam šta čekate! Druga sezona je pri kraju, ali ne sumnjam da je najbolje tek ispred nas. Kakvi su vaši utisci?
Naslovna fotografija: HBO
