Umberto Eko (Umberto Eco) je svojevremeno izjavio da jedino Bibliju i Dilana Doga može čitati danima, a da mu ne dosade.
Dijelim njegovo mišljenje, jer sam posljednjih par mjeseci pročitao hiljade stranica stripa svima omiljenog istraživača noćnih mora. I nije mi bilo dosadno sekunde.
Liječeni alkoholičar i vegetarijanac koji obožava horor klasike se odavno uvukao pod kožu naših strip ljubitelja. Samo bacite pogled na lokalnom kiosku i vidjećete razna izdanja. I tako već 30 godina…
Ali, ipak živimo u državi u kojoj je statistički prosjek posjedovanje pet (5!) knjiga po domaćinstvu. Da li je situacija možda bolja sa stripovima? Ipak je “lakše” pročitati strip nego knjigu? Možda klinci nešto čitaju? Sumnjam.
Dobio sam ponovno interesovanje za obnavljanje svoje kolekcije Dilana Doga isključivo zato što je izvjesni hrvatski strip izdavač preplavio kioske starijim naslovima po veoma pristupačnoj cjeni. Paketi sa par epizoda koji se prodaju upola vrijednosti. A kako je godina prolazila, paketi su bili sve bolji i bolji. Šest stotina stranica ste mogli kupiti za cjenu kutije cigareta. Ako to nije dobra ponuda, stvarno ne znam šta jeste. A to vam govori jedan vječni student.
Bitno je naglasiti da se ne radi samo o Dilanu Dogu. I ostali evropski junaci su dostupni u paketima od strane istog izdavača. Dostupni jesu, ali pitanje je da li se prodaje? Čitaju li klinci danas uopšte? Nemojte misliti da sam zadrti stari lik, zaglavljen u prošlim vremenima i sukobu generacija. Meni čak i odgovara što klinci ne kupuju stripove, jer ću ih ja pokupiti za male pare.
Od početka godine kupio sam 13 regularnih epizoda i par maxi izdanja (specijali od nekoliko stotina strana), sve upola cjene. Kako vrijeme prolazi, ulozi su sve veći. Neki dan sam pokupio “gigant” Dilana Doga (kako samo ime kaže, posebno izdanje u velikom formatu). Inače nisam ljubitelj ovih izdanja, smatrao sam da je to nepotrebno traćenje papira. Ništa ne nedostaje regularnom formatu. Ali, kada mi se nude dva po cijeni jednog, neću propustiti šansu.
Zašto ovo pišem? Uvjeren sam bio da je strip zabava za sirotinju. Jeftina stvar koju djete od džeparca može sebi priuštiti. Čitav život ih čitam, a sam potičem sa dna radničke klase. I nikada mi nije bilo dosadno. A izdanja zasad samo kupe prašinu.
Ne želim da prihvatim objašnjenje da današnjim klincima Dilan Dog nije zanimljiv lik. Imam mlađeg brata gimnazijalca koji u svoje slobodno vrijeme čita Dilana. Ništa manje mu nije zabavno od video-igara ili drugih stvari koje odvraćaju pažnju omladini danas. Tako da iz prve ruke znam da Dilan Dog može biti interesantan nekim novim klincima.
Ništa manje nije zanimljiv nego prije 20 godina, kada su se čitavi tiraži prodavali. Bila je druga publika jedino. Dilan je ostao isti.
Bori se protiv čudovišta oko sebe. Dugogodišnji čitaoci ovog stripa znaju da su većinu vremena ljudi ti koji su prava čudovišta. Njegov svijet je pun raznih noćnih mora, ali nije ni naš mnogo bolji. Možda je malo dosadniji jedino. Ali, uvijek imamo mogućnost makar na trenutak pobjeći u neki drugi svijet. Samo treba da (po)kupimo strip sa ovim likom.
Ovaj tekst nije reklama, zato nisam htio ni da navedem ime izdavača koji se odlučio da isprazni svoja skladišta. Samo mislim da je ljepše da ovi stripovi pune nečije domove nego da kupe prašinu. Godinama su stajali zaboravljeni od svih. Stvarno je vrijeme da se neke nove generacije sretnu sa Dilanom. Usput nauče klasike horor filma, baš kao što sam i ja kao dječak naučio čitajući ovaj dobri strip.
