Kada se piše o mladim umjetnicima, često se mogu pročitati floskule da su u tome što rade “od malih nogu” ili “čitav svoj život”. Malo kada su one toliko tačne kao u slučaju Adnana Selimovića.
Adnan je 17-godišnji mladić iz Prnjavora, gradića na sjeveru BiH, vrlo ljubazan, odgovoran i zreo za svoje godine. Adnan je, takođe, i novo ime domaće poezije.
Upravo mu je pobjeda na konkursu Novo Ime, koji organizuje kompanija Novo RS, nakon dvocifrenog broja nagrada koje je već dobio za svoje pjesme, donijela priliku da ih objavi na jednom mjestu, u svojoj prvoj zbirci naslovljenoj “Oblaci su ti granice”.
Promocija ove zbirke biće održana u Domu kulture u njegovom rodnom gradu, a to je bio najbolji povod da sa Adnanom popričamo o tome kako se postaje novo pjesničko ime i šta to danas uopšte znači.
BOSONOGA: Tvoja prva zbirka pjesama je spremna i biće promovisana 26. juna od 19 časova u Domu kulture u Prnjavoru. Šta se nalazi unutar njenih šarenih korica?
ADNAN: Da, promocija je u Prnjavoru, u Domu kulture koji ja doživljavam kao svoju drugu kuću, jer već osam godina igram na daskama koje život znače i zaista mi je posebno drago što je baš tako. Između dvije korice moje prve knjige satkano je svih mojih osam godina pisanja i čitalac može stvoriti sliku mog napretka u svijetu pisanja, jer ispod svake pjesme je naznačena godina njenog nastanka. Takođe, svaki čitalac će moći da pronađe barem jednu pjesmu za sebe, pošto je knjiga podijeljena u tri ciklusa: ciklus dječijih pjesama, ciklus ljubavne poezije i ciklus misaone poezije. Kako sam ja odrastao, tako su se i teme o kojima sam pisao mijenjale.
BOSONOGA: Zbirka je objavljena nakon tvog trijumfa na konkursu Novo Ime, njeno štampanje je bila nagrada koju si osvojio. Koliko ovakvih prilika za mlade umjetnike ima danas i kako ih najbolje iskoristiti?
ADNAN: Nažalost, živimo u vremenu gdje su neke prave vrijednosti zanemarene i rijetki su oni koji svoje vrijeme, pažnju i novac posvećuju mladim i talentovanim ljudima. Umjetnost više nije na cijeni i bojim se da će biti potrebno još mnogo vremena da se desi neka kolektivna katarza i da se ljudi vrate na pravi put. I kada čovjek izgubi sve nade, pojavi se novi lik u ljudskoj sudbini i promijeni čitav nastavak priče. Tako se meni desio konkurs Novo Ime i kompanija Novomatic, koji su, zaista, bili tračak sunca i moja srećna zvijezda u ovom vremenu. Uz njihovu podršku ja sam ostvario svoj san, a vjerujem da svi imamo svoje snove, samo mnogi nemaju mogućnost da ih pretvore u javu.
BOSONOGA: Kako si i kada uopšte ušao u svijet poezije?
ADNAN: Svoj svijet poezije počinjem da stvaram prije osam godina i jedan dio svijeta ovom knjigom završavam, a drugi dio počinjem da gradim. Moj govor kroz pisanu riječ je počeo sasvim slučajno i, evo, još uvijek uspijevam da svoje misli iskažem putem stihova. Prva nagrada koju sam osvojio 2013. godine je bila ogroman podstrek da nastavim pisati, a sve ostale koje sam osvojio su bile dokazi da sam na pravom putu.
BOSONOGA: Postoje li pjesnici ili drugi umjetnici koji su uticali na tebe, tvoj stil, teme kojima se baviš u svojim pjesmama?
ADNAN: Poezija je nešto što ne može doživjeti veliku promjenu i teme kojima se mi, pjesnici, bavimo su slične ili čak iste. Mislim da ne postoji knjiga u kojoj barem jedan stih ne govori o prirodi, ljubavi, životu… Sve te teme su nepresušni izvori nas pjesnika. Naravno da svi mi inspiraciju pronalazimo i u drugim djelima, nekada to bude tema, nekada forma pjesme. Čitaoci će biti u prilici da u mojoj knjizi pročitaju pjesmu “Ideš li, rode?“ i sigurno će je moći uporediti sa Šantićevom pjesmom “Ostajte ovdje“. Ista tema napisana različitim perima.
BOSONOGA: Često se priča o tome da je poezija posebno potisnuta u najezdi laganih romana kojima su ispunjene police knjižara. Smatraš li da je to tačno? Ako i jeste, kako se situacija može unaprijediti?
ADNAN: Nalazimo se u zemlji i vremenu gdje žive ljudi okovani problemima, koji bijeg od stvarnosti traže u laganim štivima koja najčešće govore o nekim prelijepim životima koje svi mi priželjkujemo. Sigurno postoje i oni koji svoj dnevni smiraj pronalaze u kvalitetnijem sadržaju, ali svakako i lagani romani imaju neku poruku koju čitalac može usvojiti. Na nekoj rang listi književnih žanrova poezija je odavno potisnuta sa vrha i, nažalost, još dugo će ostati tu gdje jeste, ali svaki žanr ima svoje čitaoce i mislim da je pravo izbora sasvim prihvatljivo i potrebno. Jer, loša knjiga ne postoji, samo sadržaj iste može biti bolji (sa jačom porukom) ili manje bolji (sa slabijom porukom).
BOSONOGA: Da li bi poezija danas, kada se ona, poput fotografija, objavljuje na Facebook zidovima i Instagram nalozima, mogla da izgubi vrijednost koju je nekada imala u umjetničkom svijetu? Ili su ovi savremeni mediji, u stvari, način njenog omasovljenja?
U vremenu kada je poezija potisnuta i zanemarena, možda su baš te društvene mreže jedan od načina da ista stigne do ljudi. Sa druge strane, lagano probijanje na društvenim mrežama zasigurno donosi i daje prostora nekvalitetnoj poeziji, koja može preovladati, ali, opet kažem, kako svaki žanr ima svoju publiku, tako će i svaka pjesma pronaći svog čitaoca, a na nama je da sortiramo po svojim kriterijumima. Takođe, danas je sve manje ljudi koji odlaze u biblioteke i podižu knjige, a jedan od razloga je i vrijeme. Mi smo danas u trci sa vremenom i željom, a vrijeme se češće nađe na tronu, pa možda baš taj mali dah poezije na društvenim mrežama može zadovoljiti i potrebe želje. Vrijeme će pokazati.
BOSONOGA: Nije rijedak slučaj da mladi pjesnici, nakon nekoliko godina bavljenja poezijom, krenu u pravcu pisanja proze. Da li razmatraš tu opciju, možda?
ADNAN: U posljednje vrijeme, moje biće ima želju da kaže mnogo toga, a stihovi nisu baš pogodni za neke velike priče. U poeziji čovjek treba u par strofa obrazložiti sve što misli, a pri tome je ograničen stihovima. Već se okušavam i u prozi, i iskreno se nadam da će ta naredna etapa mog stvaranja biti u znaku proze, ali svakako ni poezija neće biti bačena po strani, jer je ipak to moja prva ljubav.
BOSONOGA: Prilična bura u književnom svijetu podigla se kada je Bob Dilan (Bob Dylan) dobio Nobelovu nagradu za književnost na osnovu lirika koje je pisao za muzičke numere. Smatraš li ti da postoji ili bi trebalo da postoji razlika između stihova pisanih za literarno i onih za muzičko djelo?
ADNAN: Zašto da ne? Na početku, kada je bio proglašen za dobitnika Nobelove nagrade, mislio sam da to nije pravi izbor i da Nobelova nagrada treba biti isključivo dodijeljena za književna (literarna) djela. Međutim, umjetnost je umjetnost, bez obzira bila ona samo između korica ili imala i muzičku pratnju. Imamo i mi dobrih kantautora kojima bismo mogli dodijeliti nagrade za stihove.
BOSONOGA: Mogli bismo povući neku paralelu sa naslovom tvoje zbirke i reći da su ti oblaci bili granice, ali si ih već sada dostigao. Kuda planiraš dalje?
ADNAN: Kamo dalje, rođače? Eh… Čitav život je sačinjen od raskrsnica i taman kad pomislimo da smo odabrali pravi put, slijedi nova dilema. Jedan san sam ostvario- objavio knjigu, sada trebam nastaviti dalje. U svijetu pisane riječi zasigurno ostajem, dok igra na daskama koje život znače neće biti moj budući poziv. Još jedna godina je ispred mene do nove raskrsnice života, a onda ću postaviti sebi pitanje: „Kamo dalje, rođače?“
Naslovna fotografija: privatna arhiva
