Tokom 2005. godine lansiran je YouTube, kargo hlače su bile u modi, a umjetnički svijet je dobio jednu od najvećih selfi destinacija svih vremena – Prada Marfu.
Skulptura skandinavskog dua Elmgrin & Dragset, koji čine Mihael Elmgrin (Michael Elmgreen) i Ingar Dragset, podsjeća na malenu prodavnicu brenda Prada sa eksterijerom od bijelog gipsanog maltera, smještenu na prašnjavoj parceli pored puta i sa tri strane ograđenu ogradom.
Noću, sjaj toplih boja zrači sa polica za cipele u pozadini, osvjetljavajući torbice postavljene naprijed, tik iza staklene fasade. Ne postoje vrata, što onemogućava ulazak i izlazak. Stojeći ispred Prada Marfe, posjetioci mogu da vide raštrkano nisko rastinje i brda koja se izdižu u daljini. Prazna luksuzna prodavnica djeluje kao da je pala s neba usred pustinje. Obojena nadrealnim humorom, vjerovatno je najčudniji butik na svijetu.
Trinaest godina kasnije, ova prodavnica visoke mode postala je Meka art entuzijasta, kolekcionara i posvećenika pop kulturi. Čak ju je i Bijonse (Beyoncé) posjetila, fotkala se za Instagram kako skakuće ispred lažne Pradine prodavnice usred pustinje. Zbunjujuća skulptura je možda s vremenom pretrpjela manja oštećenja, ali i to je u skladu sa njenim dizajnom.
Prada Marfa nalazi se na autoputu 90 u zapadnom Teksasu, oko pola časa vožnje od gradića Marfe. Minimalistički vajar Donald Džad (Donald Judd) je prvi skrenuo pažnju na ovu oblast kada se kasnih ‘70-ih preselio ovdje iz Njujorka, osnivajući studio i inspirišući naknadno pojavljivanje kulturnih institucija poput Chinati Foundation, ljetnih kampova za odrasle i boutique hotela.
Zahvaljujući internetu, projekat Prada Marfa je uveliko prevazišao inicijalne namjere umjetnika.
U 2001, Elmgrin i Dagset su u Galeriji Tanje Bonakdar postavili “Opening Soon / Powerless Structures, Fig. 242“. Postavka je uključivala bijeli papir nalijepljen na prozor, na kojem je pisalo “PRADA – uskoro otvaranje“. Jedini eksponat izložen unutra bio je časovnik u ćošku. U to vrijeme, italijanski modni brend je zaista imao jedno veliko otvaranje u planu – “epicentar“ u Muzeju Gugenhajm – i umjetnici su revnosno komentarisali ulaz mode i brendova u svijet umjetnosti.
Elmgrin i Dragset se sjećaju da su ljudi zvali Bonakdar (Tanya Bonakdar), u isto vrijeme govoreći joj da im je žao što se galerija zatvara i raspitujući se ko dizajnira novu prodavnicu.
“Shvatili smo moć modnih brendova u art svijetu i koliko je ona snažna u umovima ljudi“, rekli su umjetnici za Artsy, “te smo dobili ideju dislociranja prodavnice luksuznih proizvoda u potpunosti izvan njenog normalnog urbanog konteksta, na usamljenu lokaciju.“
Nisu, međutim, imali predstavu koliko će popularna ta struktura postati.
U početku, Elmgrin i Dragset su željeli da svoju lažnu Pradu postave drugdje. Posebno im se sviđao zvuk naziva Prada Nevada. Ipak, imali su poteškoća da dobiju podršku države. Njujorški umjetnički fond je tada uskočio kao pomoć i povezao ih sa kontaktima u malom teksaškom gradu, među njima i umjetničkom ustanovom Ballroom Marfa.
“Marfa se ispostavila kao savršena lokacija za rad, uz obližnju Džadovu fondaciju i naslijeđe minimalizma“, kažu Skandinavci.
Smatraju da su Džadove jednostavne skulpture, često od drveta i metala, slične namještaju, uticale na buduću estetiku enterijera šopova. Svoj rad gledaju kao vremensku kapsulu, istraživanje načina na koje ljudi ostavljaju tragove na prirodi.
Prada Marfa je ostarila s vremenom i u njoj se još uvijek nalazi originalna luksuzna roba, odavno izašla iz trendova. Ipak, umjetnici smatraju da je najveća promjena povećano online prisustvo njihovog rada. Bijonsina baza fanova i činjenica da je znak sa brojem kilometara do Prada Marfe nekada ukrašavao set “Tračarice“ (“Gossip Girl“) pomogli su dosezanju masovne publike.
“Njena popularnost je rasla zajedno sa reputacijom Marfe kao moderne art destinacije“, kažu Elmgrin i Dragset.
U početku, oni su namjeravali da ostave skulpturu da propada bez ikakvih intervencija ili očuvanja, ali je zajednica odlučila da je popravi nakon nekoliko slučajeva vandalizma, uključujući tu grafite i provale. Na nekima od natpisa je pisalo “Glupost“ i “Dum dum“, a jednom prilikom je neko polijepio naljepnice brenda TOMS po čitavom izlogu. Lokalni umjetnik Bojd Elder (Boyd Elder) danas se brine o Prada Marfi.
S vremenom, skulptura je pomogla da se definiše lokalni pejzaž. Kada je u pitanju Prada, ova marka je ustupila svoje boje, enterijer, cipele i torbice.
“Bili su skroz kul prema tome, iako su shvatili kritiku koja leži u osnovi“, prisjećaju se umjetnici.
Ako lažna prodavnica koristi neočekivanu arhitekturu kako bi postavila pitanja neuklopljenosti, ona takođe obezbjeđuje prozor sa pogledom na teritoriju zavisti, suštinski nedostupnu gledaocu. Baš kao i Instagram, kad malo bolje razmislite.
Naslovna fotografija: Jo Hunter / Shutterstock.com
Izvor: Artsy
