Looper, Ranker, Taste of Cinema… mnogo je platformi i kanala posvećenih filmovima koji su “Gemini“ svrstali na svoje liste neopravdano potcijenjenih filmova iz prošle godine.
Bilo je to ostvarenje od kojeg smo i sami očekivali mnogo, kada smo ugledali trejler okupan neonskim koloritom i bojama zalazećeg kalifornijskog sunca, uz noarovske samozatajne likove i misteriju koja provejava pod palmama bogataških podholivudskih naselja.
O, kako li smo naivni ispali!
“Gemini“ se otvara zaista onako kako u trejleru u izgleda. Sanjiva prva sekvenca započinje upravo u drvoredima palmi i ostavlja nas sa Heder i Džil, zvijezdom koja sija pod svjetiljkama današnjeg Los Anđelesa i njenom sjenom koja je u stopu prati. Heder je ćudljiva, pomalo razmažena, milenijalski smorena filmska zvijezda u nastajanju. Džil je njena desna ruka, uposlenica, sestra, majka, možda i ljubavnica u isto vrijeme, koja iz ljubavi prema Heder i pod uticajem njenog neodoljivog šarma radi sve što se od nje zatraži, pa i ono što Heder ne izgovori, a Džil osjeti da joj je potrebno.
Atmosfera koju uspostavljaju estetika kadrova i dinamika između Heder i Džil, način na koji upoznajemo njihove karaktere, stanja svijesti i uzajamne emocije, zaista stvaraju osjećaj savremenog noara, smještenog na ulice današnjeg Grada Anđela, kojima hoda Instagram generacija selebritija čiji je teret krstova na plećima postao težina lajkova i bliceva u očima.
Da su oči gledaoca ovaj pristup gledale do kraja, i ova bi recenzija izgledala drastično drugačije. Ovako, estetika je skoro sve što ostaje od kvaliteta viđenih u prvih 15-ak minuta, jer sve drugo, pa i pomenuti likovi (svi sem jednog), biva svedeno na nivo ozbiljnosti jednog prosječnog crtanog filma.
Zaplet nastaje kada Džil na podu jednog jutra pronađe mrtvu Heder, ustrijeljenu iz pištolja kojim je ona sasvim slučajno pucala nedugo prije toga. Na fejs ov d plejs stiže detektiv Edvard, mrk, prijek i tipičan do mjere u kojoj i sam postaje komičan, iako je glumac Džon Čo (John Cho) sigurno mogao bolje.
Daleko bolje je mogla i Lola Kirk (Lola Kirke), kojoj iskreno želimo da joj ovu ulogu ne nazivaju još dugo “ulogom njene dosadašnje karijere“, jer je lik Džil postavljen manje proračunato od tornja u Pizi. Djevojka koja počinje kao brižna, vrijedna, požrtvovana asistentkinja, neka opuštenija verzija Kristen Stjuart (Kristen Stewart) iz “Oblaka Sils Marije“ (“Clouds of Sils Maria“), brzo postaje nebulozna karikatura sa odlukama, pokretima i mimikama na nivou dječijeg filma. Džil svako malo potpuno ispada iz kolosijeka noar trilera, ali ne na način da razbija ustaljene šablone, već tako da se prosto surva u provaliju odmah pored.
Nije to krivica same Kirk, jer ona u “normalnijim“ sekvencama filma, pa i pomenutim uvodnima, dokazuje da nije bila loš izbor i da može da izvede ono što bi imalo smisla da izvodi. Samo, smisao u “Gemini“ brzo postaje deficitarna vrijednost.
To je posebno vidljivo iz samog scenarija i njegovih pokušaja da se stvori intrigantan zaplet i kreira neočekivan ishod. Ruku na srce, finale nije nešto što se moglo u potpunosti predvidjeti, prosto zato što se toliko besmislenom raspletu niko ne bi nadao. Postavka i razrada scenarija imaju rupa koliko prosječna bosanska magistrala, i one su jednako loše zakrpljene drugim elementima ili su ostavljene da tako prosto zjape, bez obzira na činjenicu da se film junački polupa svaki put kad naleti na neku od njih.
Za obje stvari – i loše postavljen scenario i loše razvijane likove – zaslužan je u cjelini Aron Kac (Aaron Katz). Mladi scenarista i režiser imao je mnogo uspjeha u sferi indi filmova, ali je u pokušaju da uđe u međuprostor između Park Sitija i Holivuda očigledno zalutao. Ipak, treba se nadati da će pokušati ponovo, jer i iz ovakvog “Gemini“ se vidi da potencijal definitivno posjeduje.
Ako je priča o filmu otvorena diskusijom o jednom elementu koji od početka do kraja ostaje konzistentno dobar, a to je kinematografija, neka bude zatvorena drugim, posljednjim takvim. U pitanju je mlada glumica Zoi Krevic (Zoë Kravitz) u ulozi mlade glumice Heder Anderson. Kac je najmanje lutao sa definisanjem ko je i šta treba da bude Heder, a Krevic je to iskoristila da ponudi još jednu ulogu bez greške, kao novu stepenicu na putu izlaska iz sjenke svojih roditelja i uzdizanja na sami vrh današnje filmske industrije. Tamo joj, već sada se može predskazati, i jeste mjesto.
Nadati se da će njen sljedeći triler, SF ostvarenje “Kin“, biti uspješniji projekat, jer “Gemini“ zaslužuje da brzo padne u zaborav.
Naslovna fotografija: Neon
