Opšte je poznata činjenica da Džordž R. R. Martin (George R. R. Martin) nema milosti prema svojim likovima, niti prema publici koja ih je zavoljela.
U “Igri prijestola” (“Game of Thrones”) redom su ginuli glavni i fanovima najdraži likovi, što je novi standard koji je ova serija postavila. Razlog za ovakvu Martinovu brutalnost je, kako to obično biva u psihologiji, trauma iz djetinjstva.
U nedavnom video-intervjuu za PBS, Martin je govorio o nastanku “Pjesme leda i vatre” (“A Song of Ice and Fire”). Bio je to njegov vid eskapizma, kaže on, jer u djetinjstvu nije imao mnogo novca, pa je zabavu i neke nove vidike pronalazio u svojoj mašti. I “Gospodaru prstenova” (“The Lord of the Rings”), svom omiljenom štivu u mladosti, koje ga je u početku zbunjivalo.
“Otvara se disertacijom o travi za lulu i onda ide rođendanska žurka”, kaže Martin, “mislio sam: ‘Gdje su gigantske zmije? Gdje su oskudno obučene žene? Nema borbi mačevima, šta se ovo dešava?'”
Ipak, roman je ubrzo ubacio u brzinu i Martin je uskoro shvatio da čita svoje novo omiljeno djelo. No, onda je došao trenutak koji ga je šokirao.
“I onda Gandalf umire! Ne mogu da objasnim kakav je to uticaj imalo na 13-godišnjeg mene. Ne možeš da ubiješ Gandalfa. Mislim, Konan nije umro u ‘Konanu’ (‘Conan’), znaš? Tolkin (J. R. R. Tolkien) je u tom trenutku prekršio to pravilo, i zauvijek ću ga voljeti zbog toga”, kazao je Martin, “zato što tog trena kad ubiješ Gandalfa napetost svega što slijedi je hiljadu puta veća, jer od tada svako može da umre. Naravno, to je imalo ogroman uticaj na moju spremnost da ubijam likove kao muve.”
Traume iz djetinjstva definitivno ne treba potcjenjivati, pa možemo samo da zamislimo šta će tek jednog dana napisati neki klinac ili klinka koji su gledali kako Ned Stark umire.
Naslovna fotografija: Anton Veselov / Shutterstock.com
Izvor: Gizmodo
