Kada je magazin Variety objavio prvu fotografiju iz filma “Where Hands Touch”, internetom je poletjelo drvlje i kamenje.
Bez mnogo znanja o tome kako će film zaista izgledati i kakva će biti njegova poruka, dio javnosti je donio zaključak da će “romantizovati naciste”, tj. prikazati ih u emotivnom svjetlu. To je bilo dovoljno da se rediteljka Ema Asante (Amma Asante) nađe na stubu srama. Sasvim nezasluženo, kao što je sada već svima jasno.
Izašao je i trejler pomenutog britanskog ostvarenja u kojem glume mlade nade
Amandla Stenberg, Džordž Mekej (George MacKay) i Ebi Korniš (Abbie Cornish), i on sadrži dovoljno nacističke brutalnosti i sukoba postepeno osviještenog mladića sa strukturama oko sebe da svi budu zadovoljni.
“Where Hands Touch” je drama, donekle bazirana na stvarnim pričama “rajnske kopiladi”, djece miješanih rasa koja su odrastala u vrijeme dolaska nacista na vlast u Njemačkoj. U pitanju su pretežno bila djeca tamnoputih francuskih vojnika i Njemica, začeta tokom Prvog svjetskog rata.
I Asante i Stenberg su se potrudile da razuvjere javnost kako nemaju namjeru da prave apologetiku nacizma i trejler za njihov film to potvrđuje, ali ne možemo da se ne zapitamo zar ne bi bilo bolje da je “Where Hands Touch” zaista ozbiljnije odstupio od priželjkivane matrice? Zar ne bi poruka bila znatno snažnija da za glavnog lika imamo mladog nacistu čija je ljudska, emotivna strana prikazana uz svu suprotnost njegovih uvjerenja i monstrouznosti djela, jer su baš takvi i počinili najveće zločine?
Ovako, čini se, dobićemo još jednu šabloniziranu ratnu romansu koja je temom i pristupom mogla da se izdvoji od ostalih. Ali, hajde da sačekamo još desetak dana, da film izađe, i ne činimo na osnovu jednog trejlera ono što su drugi učinili na osnovu jedne fotografije, iako na sasvim suprotan način.
Naslovna fotografija: Vertical Entertainment
