Dvadeset i peta dodjela Oskara održana je 19. marta 1953. godine i prvi put je televizija radila prenos uživo.
Popularni voditelj ceremonije, glumac Bob Houp (Bob Hope), izjavio je da je napokon došlo do svetog braka između filmske industrije i mnogo mlađe televizije, što je moralo biti već biti logično jer “para se lijepi na paru“. Zatim je dodao da je televizija mjesto gdje filmovi idu kad umru. O, kako je bio u pravu.
Doduše, danas je te preminule filmove teško vidjeti i preko televizije. U naše doba je stasalo njihovo dijete Internet, koje čuva sve dobro što je naslijedilo i od majke i od oca!
NAJVEĆA PREDSTAVA NA SVIJETU (THE GREATEST SHOW ON EARTH)
Režija: Sesil B. Demil (Cecil B. DeMill)
Uloge: Beti Haton (Betty Hutton), Čarlton Heston (Charlton Heston), Doroti Lamur (Dorothy Lamour), Džejms Stjuart (James Stewart), Glorija Grejem (Gloria Grahame)
Nagrade: Oskar za najbolji film i najbolju priču
Glavnu ulogu u ovom filmu ima cirkus. Ili, tačnije, generalni upravnik Bred (Čarlton Heston) koji ima hrpu problema dok upravlja velikim brojem ljudi (i životinja) u jednom ogromnom putujućem cirkusu.
Dok žonglira između upravnog odbora i svojih akrobata i životinja, neke mu stvari iskliznu iz ruku, pa se tako bavimo stvarima od slomljenog srca njegove omiljene tete na trapezu (Beti Haton) do pravo slomljenih ruku i nogu drugih akrobata. Na kraju se desi i legendarni sudar vozova, prilikom čega sva mast ode u propast, a sve životinje završe u divljini. Film je lijep i gledljiv, osim za ljude koji ne vole cirkuske akrobacije, a ovaj film zaista obiluje istim. Prikazano je mnogo dobrih cirkuskih tačaka tokom dva sata duge, slabašne priče.
Kritičari su film uglavnom kudili, jer je izbio čitav skandal kad je dobio Oskara za najbolji film ispred daleko više hvaljenog “Tačno u podne“. Dan-danas se ova cirkuska drama nalazi na listi 10 najgorih filmova koji su dobili Oskara za najbolji film. Nas Akademija ne može više iznenaditi, moguće je da su dali ovu nagradu već ostarjelom pioniru filma Demilu kako bi mu se odužili za njegov sveobuhvatni doprinos industriji iz vremena prije Oskara, iako je DeMil još stario i snimio znatno bolji “Deset Božijih zapovijedi“ (“The Ten Commandments”) par godina kasnije.
A moguće je i da je sve tako ispalo zbog velike frke oko progona tzv. komunista iz Holivuda u tom periodu. Tih godina je senator Džozef Mekarti (Joseph McCarthy) vršio čistke po Holivudu i smjenjivao ljude slobodne volje po svojoj volji, nabijajući im naljepnicu “Crveni“ na čela i uništavajući im tako karijere. Mister Demil je bio poznati republikanac i desničar, dakle podoban za vrhušku, a producent filma “Tačno u podne“ je bio na listi nepodobnih. Bilo kako bilo, “Najveća predstava na svijetu“ je odnijela pobjedu i ušla u istorijske anale kroz kojekakve kanale. Meni ovaj film i nije bio loš.
