“Intimni i empatični portret ljudske patnje”, napisao je Đovani Markini Kamija (Giovanni Marchini Camia) za BFI nakon što ga je gledao na Filmskom festivalu u Berlinu.
“Delikatno slojevit i vješto snimljen rad koji šalje preciznu poruku o rasprostranjenosti apatije, arogancije i egoizma”, riječi su Sare Vord (Sarah Ward) napisane za Screen Daily.
“Spomenik mladom talentu koji je prerano sagorio”, naveo je Klarens Cui (Clarence Tsui) za The Hollywood Reporter.
I tako, od jedne recenzije do druge, od Berlina do Toronta, gdje god se “Slon sjedi mirno” (“Da Xiang Xi Di Er Zuo”) prikaže, iz grudi gledalaca i pera kritičara istrgne najdublja i najpotresnija osjećanja.
Jednim dijelom, jer je u pitanju fikcija prožeta bolom i tugom.
Film prati četiri osobe iz oronulog gradića na sjeveru Kine, od kojih svaka gubi svaki smisao svog života. Jedan lokalni razbojnik svjedoči samoubistvu prijatelja sa čijom ženom je u tajnosti spavao. Jedan mladić bježi iz škole, nakon što niz stepenice gurne dječaka koji ga je maltretirao, i od kuće, gdje ga redovno maltretira strogi otac. Njegova srednjoškolska ljubav spava sa oženjenim muškarcem, zamjenikom direktora njihove škole, i u tome pronalazi bijeg od mržnje prema sopstvenoj majci. Jedan penzioner za to vrijeme tuguje dok se njegov sin sprema da ga otpremi u starački dom.
I svo četvoro u jednom trenutku čuju za skoro mitsku priču o jednom slonu iz nekog cirkusa, negdje na udaljenom kineskom sjeveru, koji samo sjedi. Odbija da se pomjeri, da jede, da reaguje na bilo šta – samo sjedi, kao da želi da negira sopstveno postojanje. I tim slonom ovih četvoro slomljenih ljudi postanu fascinirani, jer u njemu prepoznaju sebe.
Međutim, ovo skoro četvoročasovno art ostvarenje ima i svoju drugu, skrivenu dimenziju, a to je stvarna priča koja ga prati, prožeta još većom boli i tugom.
Naime, pisac i režiser ovog djela, mladi književnik Hu Bo, nije dočekao da čuje aplauze u Berlinu ili Torontu. U oktobru prošle godine, 29-godišnjak je pronađen obješen o ogradu stepeništa u zgradi u kojoj je živio. Iza sebe je ostavio malo objašnjenja zašto se odlučio na ovakav čin, a rijetki tragovi u formi objava na društvenim mrežama ukazuju na tešku ekonomsku situaciju, osjećaj iznevjerenosti i usamljenosti, depresiju i moguću sklonost alkoholu. Sve redom patnje koje su mučile i likove u njegovom prvom, a nažalost i jedinom filmu.
“Slon” je nominovan za već 12 različitih nagrada. Dobio je pet priznanja u Berlinu, Hong Kongu, Lisabonu i Vroclavu. Zbog svoje umjetničke snage i mučne pozadine, dobio je i popularnost i naznake kulta čiji se oreo već lagano stvara oko njega.
No, za sve dobijeno, platio je najvišu cijenu.
Naslovna fotografija: Berlinale
