Ovo je odlična godina za domaću poeziju. Dijelom zato što je Adnan Selimović prije nekoliko mjeseci pobijedio na konkursu “Novo ime”, što je rezultiralo objavljenom zbirkom pjesama. A dijelom zato što je na istom konkursu nagradu obnijela i Tea Gutić, gimnazijalka iz Gradiške.
Tea pjesme piše od malih nogu i san joj je oduvijek bio da izda svoju zbirku pjesama, međutim do sada su joj to samo obećavali. Time što je postala Novo ime, taj san postao je realnost, a mi smo iskoristili ovu priliku da sa njom porazgovaramo na tu temu.
BOSONOGA: Počela si pisati poeziju kada si bila veoma mala, da li se vraćaš ikad na svoje stare radove? Kako gledaš na svoj napredak?
TEA: Naše retrospekcije trebalo bi da posadimo na nekakvo prozračno mjesto ili pod stakleno zvono. Kao što je Mali princ štitio svoju ružu. Šumovito. Više dječije, nego ozbiljno. Sve su to dijelovi mene. I kad ispare i kad ih više i sama ne razumijem. Vraćam se, naravno. Nekad pocrvenim. Nekad ostanem u čudu. Smijem se. Dražesno je, a sa druge strane i nije tako dražesno što sve tako brzo izmiče kontroli. I razlikuje se mnogo. Kao da su u pitanju dvije osobe.
BOSONOGA: Šta te privuklo pisanoj riječi?
TEA: Da se neke od ličnih borbi nisu desile onako kako su se desile, ne bi se desila ni poezija. To zasigurno znam. Međutim, to ne znači da je sve samo crno-bijelo. Naprotiv.
BOSONOGA: Šta čitaš? Koji te pisci inspirišu?
TEA: Čitam sve. Trenutno mi prija poezija, a autori koje sam u posljednje vrijeme čitala i čitam su Milena Marković, Igor Varga, Bukovski…i uvijek se vraćam Branku Miljkoviću, ali u pauzama jer je težak za prežvakati.
BOSONOGA: Zašto si se odlučila za poeziju, a ne prozu?
TEA: Pisala sam i prozu. Znam i sada nešto da napišem. Ali poezija je tekla i teče sama. Neke porive ne možeš da preusmjeriš i izignorišeš. Jednostavno, desila mi se.
BOSONOGA: Da li se baviš i nekom drugom granom umjetnosti?
TEA: Mnogo volim fotografiju. Trudim se da ne zapustim osjećaj za klik. Ali baviti se tim širok je pojam. Prvo da nabavim fotoaparat.
BOSONOGA: Šta za tebe znači nagrada koju su dobila na konkursu Novo ime?
TEA: Teško je dati sebe na vidjelo. Ali nadam se da će neko, negdje, u nekom trenutku čitanja shvatiti da nije jedini i da je sasvim u redu što nekada ne znaš gdje ideš i kako ideš. Veze su bitne i to mi znači ova nagrada.
BOSONOGA: Kako zamišljaš promociju svoje zbirke?
TEA: Toliko sam razmišljala o tome da više nisam sigurna ni šta želim da vidim na promociji. Voljela bih puno osmijeha, da se grlimo, čitamo, da nam je toplo.
BOSONOGA: Da li planiraš poezijom da se baviš u nekom profesionalnijem smislu? (u smislu da od toga zarađuješ novac za život) I da li misliš da je to uopšte moguće ovdje i danas?
TEA: Za mene pisanje nije hobi, i nije posao. Ne znam kako da se orjentišem u vezi s tim. Teško je govoriti o bilo kakvom planu. Potrebno mi je i biće uvijek. Još sam mlada za ozbiljniju viziju. I nažalost, iz razgovora sa mnogim piscima i pjesnicima, znam da je skoro pa nemoguće živjeti od toga. Na žalost ili na svu sreću. Tako kažu.
BOSONOGA: Da li je finansijska podrška ono što bi omogućilo mladim pjesnicima da opstaju ili se ipak i stav publike mora mijenjati?
TEA: Vjerovali ili ne, poezija se i dalje intenzivno čita. Onog trenutka kada smo u stanju da za sebe biramo krug ljudi koji nam prijaju, tada postajemo svjesni i činjenice koliko je sve šareno. Uvijek će biti neko koga zanima umjetnost i neko koga ne zanima. Tako da u publici i nije tako veliki problem, koliko u finansijskoj potpori. Poznajem mnoge koji bi mogli da budu vrsni pisci, slikari, glumci, ali nemaju uslove da se proguraju. Danas ako imaš novac, imaš sve. (Ironično)
Fotografije: Novo ime Promo
