Ukoliko je horor film dovoljno strašan, većina ljubitelja ovog žanra će mu oprostiti mane – nedovoljno dobar scenario, loše specijalne efekte, lošu glumu ili bilo šta drugo. Ova niska očekivanja su dovela do poplave loših, ali uspješnih horor ostvarenja koja ne inspirišu autore koji se prihvate ovog žanra. Ipak, Džejms Van (James Wan) je podigao ljestvicu sa svojom “Slagalicom strave” (“Saw”) teživši ka tome da napravi film koji ne samo da je strašan, već i iskren. Iako mu to sa “Prizivanjem zla” (“The Conjuring”) ne uspjeva baš na svakom koraku, radi se o veoma impresivno strašnom i privlačnom ostvarenju.
Bazirano na slučajevima poznatih istraživača paranormalnog, Eda i Lorejn Voren (Ed i Lorraine Warren), ovaj film prikazuje njihovu najopasniju avanturu. Njega igra Patrik Vilson (Patrick Willson) i on je jedini demonolog koji je priznat izvan katoličke crkve. Nju igra Vera Farmiga i ona je vidovnjakinja koja ima sposobnost da vidi duhove i komunicira sa njima. Zajedno su se već susretali sa zlim silama, ali kada su došli na opsjednutu farmu Peronovih tokom sedamdesetih, zabrinuli se za sigurnost, ne samo ove sedmeročlane porodice, već i njih samih jer su naišli na najmoćnijeg duha do sada.
Napustivši prikaze mučenja i krvi kakve smo mogli vidjeti u “Slagalici strave”, režiser se ovdje prihvatio suptilnijeg pristupa. Umjesto da publiku straši kofama krvi na svakom ćošku, on ih obavije atmosferom strave uz pomoć zokobnog skora i zvučnih efekata. Ostvarenje ima samo nekoliko džamp skerova (jump scare) i to su jedine prilike da se otpusti strahom izazvani čvor koji se formira duboko u vama. Kao u “Raljama” (“Jaws”) i ovdje upoznamo porodicu čiju ćemo traumu uskoro dijeliti – toplu domaćicu koju igra Lili Tejlor (Lili Taylor), strpljivog vozača kamiona kog igra Ron Livingston i njihovo jato mladih kćeri. Čitava porodica je isprva oduševljena pri pomisli na svoj potpuno novi dom, sve dok čudni mirisi ne prerastu u čudne zvukove, a oni u prijeteće napade misterioznih duhova.
Velika zasluga režisera je što je okupio izvanrednu glumačku postavu koja je uspjela da da dimenziju likovima koja nas uveže sa njihovim sudbinama. Farmiga, Lorejn igra odmjereno, predstavivši je smirenom, ali odlučnom ženom kojoj biste veoma lako povjerili svoj život. Ona i Ed dijele hemiju zbog koje djeluju uvjerljivo, ne samo kao muž i žena, već i kao partneri u ovoj istrazi.
“Prizivanje zla” je u potpunosti prestrašno i ako je to ono što tražite u nekom filmu, možete odmah da prestanete čitati ovu preporuku i da se posvetite traženju kako da ga pogledate. Ipak, ovo ostvarenje je daleko od savršenog. Na panelu koji se održao na Comic Con-u u Njujorku, režiser je istakao da osjeća duboko poštovanje prema Vorenovima i njegova strast da njihovu priču prikaže ispravno postaje problem. On je previše vijeran onome što se stvarno desilo.
Najbolji primjer za ovo je zloglasna Anabel lutka koja se pojavljuje na početku filma, ali ne predstavlja integralni dio priče. Ipak, pokazalo se da je korištenje ove lutke u marketinškoj kampanji korisno jer je iznjedrilo franšizu za sebe 2017. godine.
Još jedan problem je to što ima previše likova, a najbolji primjer je pet kćeri koje nisu neophodne za razvoj priče. Da, porodica jeste imala pet kćeri, ali za efektivniju priču su mogli dvije ili više ukombinovati u jedan lik.
Ovi problemi sprečavaju “Prizivanje zla” da vam se previše zadrži u glavi, ali ćete biti previše skoncentrisani na atmosferu i neizvjesnost da biste marili za to ko je šta rekao i koja je koja kćerka. Momenti zastrašivanja su senzacionalni, jezivi i mogu izazvati i pokoji vrisak, priča sa druge strane treba doradu.
Naslovna fotografija: YouTube screenshot
