Kao djetetu devedesetih, kada sam čula da se sprema rimejk serije “Sabrina, vještica tinejdžerka” (“Sabrina, the Teenage Witch”) srce mi se podijelilo na dva dijela.
Jedan dio je vrištao “Nee, još jedan rimejk”, a drugi jaukao “Da, želim da gledam još Sabrine i Sejlema, Hilde, Zelde i Harvija”.
Taman oko praznika Noći vještica i Netflix je počeo strimovati sve epizode svoje verzije ovog dragulja devedesetih. Uprkos onom dijelu mene koji je vrištao “ne”, morala sam pogledati svih 10 epizoda i dati šansu ovoj, modernoj verziji. Da li je vrijedilo? Na to pitanje nemam odgovor.
Zašto?
Krenimo od početka. Od prve najave ove serije, Netflix se pobrinuo da nam bude jasno kako će raditi nešto potpuno drugačije, mračnije, pa je i sam naslov promijenio u “The Chilling Adventures of Sabrina”. Dakle, odmah smo mogli zaboraviti na babli, nasmijanu Melisu Džoun Hart (Melissa Joan Hart) i spremiti se na nešto mračniju verziju. U redu, fan sam mraka, mrak je dobar, daj mraka, ali ipak nešto škripi u toj priči. Čini se da su u pokušaju da naprave nešto potpuno drugačije od već viđene priče izgubili i ono malo originalnosti koju su mogli da imaju.
U ovoj verziji, oko Sabrine ni na kilometar nema roze boje koja joj nije bila strana u originalnim epizodama. Kirnan Šipka (Kiernan Shipka), koja tumači ulogu mlade vještice, nasmije se možda jedno tri puta, za razliku od Melisine Sabrine, koja je bila tu prvenstveno da nasmije nas, napaćenu djecu devedesetih (da, znam da je serija prvenstveno pravljena za nenapaćenu djecu Zapada, ali pustite me da imam svoj subjektivni osjećaj). To nije ono što je problematično, problematično je to što se to sve čini pomalo usiljeno.
Da, sada su Sabrinine nedaće malo ozbiljnije, ali su likovi ostali na nivou poprilično naivnih, samo su neki još više degradirani. Ovo prvenstveno pišem zbog lika tetke Hilde, koja je u ovoj verziji dovedena do nivoa koji graniči sa imbecilnošću. Tihog glasa, šikanirana (i doslovno ubijena nebrojeno puta) od strane starije sestre i toliko plašljiva da se boji sopstvene sjene, Hilda je veoma problematična. Od samog izgleda (šminke koja je i više nego problematična), pa do poprilično lošeg akcenta, Hilda sada predstavlja karikaturu tetke iz devedesetih. Ruku na srce, ona je i u originalnoj verziji bila većinski bezazlen lik, ali to je bila Hilda koja je igrala dobrog policajca u igri odgajanja zbunjene, tvrdoglave i moćne tinejdžerke.
Sa druge strane imamo Mirandu Oto (Miranda Otto), kojoj odlično pristaje lik zlobne tetke Zelde. Međutim i njen lik je poprilično problematičan. Idejom, Zelda je ta koja brine o porodici i zato ima čvrstu ruku, iako ponekad griješi. Njene namjere su da zaštiti Sabrinu i ostatak porodice, bez obzira na njihovu bezazlenost, neprilagođenost ili činjenicu da li su pogriješili ili ne. Ovdje, Zelda prodaje tu istu priču, ali u nekoliko navrata djeluje direktno protiv dobrobiti svoje porodice, čime pobija samu sebe.
Nije sve tako crno, ipak. Značajan pomak nabolje možemo vidjeti u Sabrininim drugarima i njihovim pričama koje se dotiču nasilja među vršnjacima, homoseksualnosti, rasizma, feminizma i sličnih ozbiljnih tema koje u prvih 10 epizoda ipak ostaju obrađene poprilično površno. Nadajmo se da će se to popraviti u drugoj sezoni, ukoliko druge sezone i bude.
Pored Mirande, glumački moram da izdvojim fenomenalnu Tati Gabrijel (Tati Gabrielle) koja bi možda bila bolja Sabrina od Šipke, ali ne uklapa se u taj okvir plavokose bjelkinje (što je jedan od rijetkih okvira koji su odlučili zadržati iz originalne serije – kakvo iznenađenje).
Što se tiče tehničkih aspekata, pomak je definitivan i nesporan. Muzika na pravi način doprinosi atmosferi. Fotografija, kostimografija i scenografija čitave serije su odlične. Sabrinin mračni svijet obojen je kostimima i rekvizitima jarkih boja. Čitava Spelman rezidencija je fantastična i prepuna posveta originalnoj seriji i nekim od najznačajnijih filmova u istoriji ove umjetnosti. Čitava serija ima toliko posveta drugim djelima da je poprilično jasno kako su je napravili istinski fanovi kinematografije.
Da sumiram, možda je pogrešno od mene bilo što sam očekivala da će Netflix ovu dječiju seriju devedesetih dići na neki viši nivo i možda je to moj najveći problem sa njom. Da li je Sabrina ostala zabavna? Apsolutno da, ukoliko pređete preko potpunog uništenja Hilde kao lika. Ali, ako očekujete nešto više od toga, bojim se da ćete se razočarati.
Naslovna fotografija: Netflix
