Da je „Chinese Democracy“ jedan od najduže čekanih i najviše iščekivanih albuma u istoriji rok muzike, to je svima poznato.
Neki bi ga nazvali i jednim od najvećih razočarenja, drugi bi se pobunili da nije ni bilo povoda za velika očekivanja, i tako ukrug. Diskusije o ovom albumu nastavljaju se i sada, tačno 10 godina nakon njegovog objavljivanja.
Njegov nastanak je – osim činjenice da je bio najavljen za 2000. a izašao sa zakašnjenjem od osam godina – obilježio niz neočekivanih, bizarnih i komičnih situacija koje prilično objašnjavaju i toliko dug period produkcije i takvu konfuziju u konačnom zvuku.
1. Akslu je bio ponuđen milion dolara da album završi do marta 1999.
Rad na novom materiju započet je još 1997. godine i već tada su uslijedila prva odlaganja iz razloga koji će pratiti „Chinese Democracy“ do kraja, a to je kontinuirana promjena članova novog Guns N’ Roses sastava.
Producentska kuća Geffen Records, već u strahu zbog raspada najvećeg rok benda s kraja drugog milenijuma i okupljanja znatno izmijenjene postave, ponudila je Akslu Rouzu (Axl Rose) bonus od milion dolara ukoliko uspije da dovrši „Chinese Democracy“ do marta 1999. godine. Proći će još pet godina od isteka tog roka do odluke Geffen Records da se povuče iz čitavog projekta, do kog trenutka su već uložili 13 miliona dolara u album kojeg još nije bilo ni na vidiku.
2. Većina Akslovih vokalnih dionica na albumu stara je skoro deceniju
Iako je producent Roj Tomas Bejker (Roy Thomas Baker) uspio da nagovori Rouza da ponovo snimi većinu materijala, kontroverzni pjevač je odlučio da zadrži vokalne dionice snimljene tokom saradnje sa Šonom Bivanom (Sean Beavan), producentom koji je najduže izdržao muku zvanu produkcija „Chinese Democracy“.
Ispostaviće se da je Aksl od početka bio zadovoljan samo sopstvenim učinkom – zadržao je svoj glas iz 1999, ali su instrumentalne dionice snimane nanovo svaki put kada bend zamijeni nekog člana. Vrlo akslovski, reklo bi se.
3. Vrijeme u studiju je trošeno na ponovno snimanje starih stvari
Nisu nebrojena ponavljanja novih traka jedino na šta je vrijeme curilo. Aksl je utrošio na stotine, pa i hiljade sati snimanja u studiju na nove snimke pjesama sa albuma „Apetite for Destruction“, sada u izvođenju njegovih novih kolega iz benda.
Osim ovih, iznova su snimane i pjesme „You Could Be Mine“ i „Patience“, a Rouz je imao prilično logično objašnjenje za ove skupe postupke. Naime, tvrdio je da je to odličan način da novi članovi grupe dožive Guns N’ Roses kako treba, što je od velike važnosti za njihov doprinos novom materijalu.
4. Brajan Mej je snimio gitarske dionice koje su na kraju izbačene sa albuma
Slavni Brajan Mejl (Brian May), gitarista grupe Queen, snimio je solo za pjesmu „Catcher in the Rye“, ali uzalud, jer je ta dionica izbačena iz finalne verzije. Kao veliki GNR fan, Mej je sam ponudio da doprinese novom albumu i snimio nekoliko varijacija solaža. Rouz i Bivan su potom uzeli dijelove iz različitih verzija i smiksali ih u jedan solo, ali se ta sonična kaša Meju nije dopala.
„Sjećam se da sam gledao Brajana kako stoji sa moje lijeve strane, zuri u studijske zvučnike i govori: ‘Ali, to nije ono što sam ja odsvirao’. Šon Bivan i ja nismo imali namjeru da se zezamo sa Brajanom, samo smo radili ono što inače radimo i trudili se da opravdamo svoje postupke“, objasnio je Aksl u jednoj izjavi iz 2008. godine.
Mej je poslije izjavljivao da čuva sirove snimke u svojoj arhivi i ništa ne zamjera „prijateljima kojima je htio da dobaci nešto i pomogne im“. Ne zvuči pretjerano uvjerljivo, zar ne?
5. U studio je jednom upao i Šekil O'Nil – da snimi rep i odradi svoj ples
U aprilu 1997, košarkaš Šekil O'Nil (Shaquille O’Neal) je snimao reklamu u istom studijskom kompleksu u kojem je u toku bilo snimanje „Chinese Democracy“. Saznavši za to, O'Nil, poznat kao veliki (doslovno veliki) šaljivdžija, upao je nepozvan u studio gansa.
„Sjeo je i počeo da svira na mojoj klavijaturi“, prisjećao se poslije klavijaturista Dizi Rid (Dizzy Reed), „a moj prijatelj Sid (Syd) je svirao bubnjeve, pa sam mu dao znak da krene sa nekim hip hop bitom. Sid hvata gruv, Šek se prima, Pol (Paul Tobias, gitarista benda u to vrijeme) počinje da svira gitaru… Šek pogleda prema meni i, puf, nastaje magija. Kaže mi: ‘Preuzmi“. Sjedam, sviram, a Šek i njegovi drugari se dohvataju mikrofona i počinju da snimaju fristajl. I naš inženjer zvuka je sve to snimio.“
O'Nil je svoj nastup zatvorio tako što se na kraju bacio na pod i odradio crva, ples koji izgleda posebno smiješno kada ga izvodi čovjek njegove veličine.
Naslovna fotografija: Chinese Democracy cover art
Izvor: The Rolling Stone / Bosonoga
