“Ko se boji Roberta Bresona (Robert Bresson)?
Za početak, ja!” bile su riječi filmskog kritičara Entonija Lejna (Anthony Lane).
Ovo nije značilo da se užasavao projekcija njegovih filmova, već, kako je pojasnio, zato što se tokom ulaska u salu osjećao kao učenik koji je pozvan kod direktora na razgovor – razmišlja o zločinima koje je počinio i kako će odgovarati za njih.
Čak i sada, 35 godina nakon njegovog posljednjeg filma, Breson zastrašuje svojom surovošću – surovošću moralne vrste sigurno, ali i one estetske. Sam uvod u njegovu filmografiju daje IndieWire u ovom trominutnom video eseju (iznad).
Odmah iznad A-BitterSweet-Life u “Robert Bresson: The Essence of Cinema” dublje zalazi u Bresonov senzibilitet prikazujući isječke iz njegovih filmova zajedno sa isječcima njega dok radi i govori, a naracija je sastavljena od njegovih riječi.
“Uvijek volim čuti film prije nego što ga snimim, da bih mogao da smislim stvari radeći sam, stvari iz mog sjećanja i moje mašte, čak i ako ih na kraju i ne snimim” Robert navodi u jednom video intervjuu.
“Ovo su često stvari koje ne mogu da smislim na setu, zato mislim da je bitno kreirati solidnu početnu tačku, okvir unutar kojeg će film biti oblikovan. Pošto sam svjestan ovih okvira, mogu pitati glumce i neprofesionalne glumce da me iznenade. Neograničena iznenađenja, ali unutar limitiranog konteksta” naveo je Breson.
Ove riječi će biti poznate onima koji su čitali “Notes sur le cinématographe” u kojoj je Breson opisao svoj pogled na svoju umjetnost. Ako su njegove riječi djelovale apstraktno na papiru, Filmscalpel-ov video “Notes on Pickpocket” ilustruje njihovu ogromnu bitnost za efektivnost Bresonovog rada, utkavši ih u scene jednog od njegovih najpoznatijih djela.
Dejvid Bordvel (David Bordwell) analizira isti film, ali se bavi njegovom tehničkom stranom u “Constructive Editing in Robert Bresson’s Pickpocket” koji kontekstualizuje Bresonovu tehniku konstruktivnog montiranja kojim gradi prostor prikazujući samo njegove manje dijelove, za razliku od analitičke montaže u kojoj se prvo prikaže prostor, a onda kreće u njemu. U videu iznad, kritičar Džejms Kant (James Quant) analizira “L'Argent” i korištenje refleksije i repeticije – samo R iz mnogo dužeg videa “L'Argent, A to Z”.
Video esejist Kogonada, do sada je objavio dva videa o Bresonu: “Hands od Bresson” odmah iznad, u kom govori o tome kako režiser koristi ove dijelove tijela u svojim filmovima i “Once There Was Everything” o kinematografskom efektu koji prouzrokuju vrata u njegovim djelima.
U Bresonovom svijetu, manje je više, a video esej Džulijana Palmera (Julian Palmer) čak i koristi ovu frazu u naslovu. Bresonova djela imaju mnoge prednosti i vrline, a možda i najznačajnija je njihova jednostavnost. Ovo je možda i najbolja lekcija koju nam je mogao dati ovaj veiki umjetnik.
Izvor: OpenCulture.com
Naslovna fotografija: YouTube screenshot
