Dodjela Oskara je upriličena po dvadeset i osmi put 21. marta 1956. godine. Holivud je došao, između ostalog, da po posljednji put vidi svoju miljenicu Grejs Keli (Grace Kelly), koja je uručila Oskara za najbolju mušku ulogu. Tri mjeseca ranije je javno obznanila da napušta karijeru, film i Holivud i da se udaje za Princa od Monaka. Nakon što je uručila kipić presretnom Ernestu Borgnajnu (Ernest Borgnine), voditelj ceremonije Džeri Luis (Jerry Lewis) joj je čestitao i poželio svu sreću u daljem životu. I tako je Grejs postala princeza, a mi nastavili gledati filmove.
MARTI (MARTY)
Režija: Delbert Man (Delbert Mann)
Uloge: Ernest Borgnajn (Ernest Borgnine), Betsi Bler (Betsy Blair)
Nagrade: Oskari za najbolji film, režiju, glumca i scenario
Godinama sam izbjegavao pogledati ovaj film jer mi se još nekako iz djetinjstva činio jako dosadnim – nema nijedne holivudske ljepotice, glavni lik je neki debeljuškasti čovjek sa velikim zubima, ništa se ne dešava, samo nešto pričaju i niko ne puca! Napokon, kao zreo čovjek, sad kad znam da život ne čine pucnjava i ljepotice (kako kome, reći ćete), pogledah ovo čudo od filma i obradovah se. Kad ništa ne očekuješ, samo ti se ukaže!
Marti je ustvari jedan tridesetčetverogodišnjak koji je, kao što sam i rekao, buckast, krupan, s velikom glavom i velikim zubima i radi kao mesar u italijanskom dijelu Bronksa. Živi s majkom u velikoj kući i volio bi da ima djevojku koju bi oženio. To bi voljeli i svi oko njega. Ne zbog njega, nego reda radi. Onako kao što naše ujne i strine, a posebno komšinice, žele i vama. “Kaš’ se ženit'”, “kaš’ se udavat'”, mnogi znaju o čemu pričam. Tako i Marti. Trudio se i trudio, išao s drugarima na igranke i vraćao se majci razočaran praznih ruku. Majka uzdiše, Marti se deprimira sve više. Toliko da ostaje sjediti u kući kad drugari idu u život. Ajde još jednom posluša majku i ode na igranku, ne očekujući ništa. I tako upozna Klaru, staru curu, već joj je 29 godina, živi s roditeljima, oblači se kao da je život zavjetovala svim Bogovima ovog svijeta. Ali Marti joj je zanimljiv. Lijepo priča, zasmijava ju. I ona je njemu simpatična, reaguje na njegove šale, sluša ga, smije se, šeće s njim po Bronksu gdje god je povede. I oni se zaljube. Ali avaj, kad Klaru upoznaju Martijevi drugari i majka, šokiraju se! “Ružna je kao pas! Smotana kao kifla! Šta će ti ona? Možeš ti i bolje”…i Marti je opet tamo gdje je i bio. Sad pate i on i Klara, sve do momenta kad on…
E pogledajte film!
Osim što je osvojio četiri glavna kipića, Marti je dobio i dvije najprestižnije nagrade na Kanskom festivalu, što se rijetko događalo američkim filmovima. Štaviše, bio je prvi američki film koji je osvojio Zlatnu Palmu, što puno govori za filmić s malim budžetom koji je snimljen za samo 16 dana.
Betsi Bler je bila udata za meni omraženog Džin Kelija, koji je morao nagovarati producente da joj daju ulogu u ovom filmu, pošto je godinama bila na crnoj listi zbog sumnje da je komunista (što je i bila). Dobila je i nominaciju pa se onda razvela od Džina Kelija. Bingo. Scenarista Padi Čajevski je prvo napisao ovaj komad za televiziju, te malo prepravio tekst i dobio svog prvog (od tri) Oskara. Hvaljen je po jakim i interesantnim dijalozima (tzv. sudoperski realizam) između starijih žena koji vam natjeraju suze u oči od smijeha. Ernest Borgnajn nam je poznat iz „Odavde do vječnosti“, grubog glasa i mirne naravi, s prepoznatljivim razmakom između „kečeva“. Nakon što se vratio iz rata 1945-te, gdje je služio u Mornarici, radio je u lokalnoj tvornici, čime nije bio zadovoljan. Majka mu je predložila da se oproba u pozorištu ili filmu jer svakako voli praviti budalu od sebe pred drugim ljudima. I on je probao. Deset godina kasnije, Grejs Keli mu je uručila Oskara za najbolju mušku ulogu u Holivudu.
Naslovna fotografija: Youtube screenshot
