Koliko je fer porediti nastavke i rimejkove sa početnim ili originalnim ostvarenjima?
S jedne strane, moglo bi se odgovoriti „potpuno“, jer ako želiš da se pozoveš na nečije već izgrađeno ime, privučeš omanju naciju već zagriženih fanova i svoj novi uspjeh nadogradiš na dvospratnicu ili trospratnicu tuđeg, onda je fer da poneseš i dodatni teret koji sa tim dodatnim prednostima dolazi. Sa druge strane, pošteno je i reći da takve komparacije nisu na mjestu, jer to što je jedna osoba obradila jedan predložak ili postavila jedan tematski okvir ne bi smjelo da odvraća sve druge da i sami, svojim umjetničkim izrazom, na svoj način obrade istu priču ili razviju novu unutar već zadatih okvira.
Tačnog odgovora na ovo pitanje nema, ali šira filmska javnost skoro redovno bira prvi, uslijed čega nerijetko stradaju sasvim dobra ili makar pristojna ostvarenja. Druga sezona „Pravog detektiva“ („True Detective“) jedna je od slikovitijih skorašnjih ilustracija.
Oblak poređenja sa nesporno genijalnom prvom sezonom nadvio se i nad treću čim je njeno snimanje najavljeno. Još od tada jedni proklinju gramzive producente što prljaju ime prljavog inspektora Kola, drugi se mole da treći dio bude bolji od drugog, a treći unaprijed odbijaju da pogledaju bilo šta što nosi ovo ime, a nije snimljeno u močvarama Lujzijane.
Prve epizode treće „True Detective“ sezone došle su im, stoga, kao olakšanje, ali i kao pravi praznični poklon onima koji se paralelama ne opterećuju previše, jer nam se svima zajedno smiješi osam veoma dobrih epizoda.
HBO je u prethodnim danima objavio prvu četvrtinu novog serijala, epizode naslovljene sa „The Great War and Modern Memory“ i „Kiss Tomorrow Goodbye“. Njih je režirao Džeremi Solnije (Jeremy Saulnier), direktor fotografije koji polako postaje sasvim solidan režiser. Njegova uža specijalnost su trileri smješteni u zabiti planinske Amerike, a ono u čemu zaista briljira jeste stvaranje opipljivo napete atmosfere opasnosti, usamljenosti i pritajene poremećenosti malih, izolovanih i specifičnih zajednica. Upravo to su bile najjače strane njegovih filmova „Blue Ruin“, „Green Room“ i „Hold the Dark“, a u svaki od njih bio je čvrsto i smisleno ušiven dio neke supkulture sa farbom okultnog – najprije otpadnici, zatim NS blek metalci, pa američki domoroci.
S obzirom na to da je šouraner „True Detective“ serije i dalje Nik Picolato (Nic Pizzolatto), ujedno i njen scenarista, jasno vam je da su hermetične zajednice, duh okultnog i atmosfera dovoljno snažna da vas usisa prođete li samo pored televizora noseći stubovi i nove ideje. Upravo zato je izbor Solnijea za čovjeka koji će postaviti prugu za mašinu treće sezone bio idealan. Picolatu i Danijelu Sakhajmu (Daniel Sackheim) neće biti problem da nastave istim putem u preostalih šest epizoda, a Solnije neće imati priliku da napravi kiks u razradi ideje, što mu se i dalje redovno dešava.
Osim što su ove, očekivane „True Detective“ adute bez greške realizovali u praksi, Picolato i Solnije su na odličan način postavili dinamiku serije. Da se još jednom poslužimo metaforom pruge – treća sezona nije jedan kolosjek, već čvorište u kojem stalno ukrštaju, sudaraju i nastavljaju tri vremenska intervala.
Ovo rješenje, da se lik detektiva Vejna Hejsa prati paralelno u tri odvojene dekade, pun je pogodak, ne samo zbog pomenutog tempa. Ono omogućuje da Picolatova jednostavna početna premisa u startu dobije kompleksnost otvaranjem brojnih potpitanja o stvarima koje su se dešavale u decenijama nakon kobne večeri, kada su nestali jedan dječak i jedna djevojčica.
Tu dolazimo i do trećeg ključnog čovjeka, a to je Maheršala Ali (Mahershala Ali). Koliko je Maheršalalhašbaz Gilmor (Mahershalalhashbaz Gilmore), kako se po rođenju zvao, vrhunski glumac, toga bi trebalo da smo već svi svjesni.
Međutim, gledati ga kako se, scenu za scenom, kreće od traumatizovanog povratnika iz Vijetnama do ogorčenog policijskog veterana, a potom i do senilnog starca u dubokoj žalosti, pri tome savršeno dočaravajući stanje svijesti, nivo znanja i životne muke svakog od tri svoja alter ega baš u tom trenutku u kojem su prikazani, to je vanredan užitak. Uz svo poštovanje prema Picolatovoj priči i postavci, Solnijeovoj upotrebi kamere i zvuka, i svim ostalim ljudima upletenim u ovaj projekat, Ali je vjerovatno ta kockica bez koje bi se sve sasulo u djeliće.
Treća sezona jeste manje filozofska i (barem za sada) manje okultna od famozne prve, reći će ljubitelji sličnosti s početka teksta, ali je ona priča za sebe, pomirimo se s time. Tačnije, ona je tri priče za sebe, i sve tri za sada djeluju kao nešto što s ponosom može nositi proslavljeno ime „True Detective“.
Prve dvije epizode su već dostupne u HBO videoteci, čiji korisnik možeš postati u okviru IPTV usluge naših partnera iz kompanije m:tel. Ukoliko još nisi korisnik HBO paketa, možeš ga besplatno aktivirati u sklopu postojeće promo akcije i odgledati kompletnu treću sezonu, jer besplatni period traje do kraja marta, dok je „True Detective“ finale zakazano za 24. februar.
Naslovna fotografija: HBO
