Zaštićenost. Sigurnost. Ranjivost. Introspekcija. Povezanost.
Ovo su riječi na koje asociraju umjetnički radovi Lusi Lu (Lucy Liu).
Da, govorimo o holivudskoj glumici Lusi Lu, koja se istakla u ulozi Ling Vu u popularnoj seriji „Ali Mekbil“ (Ally McBeal) koja je trajala od 1997. do 2002. godine. Potom su uslijedile glavne uloge u blokbasterima „Čarlijevi anđeli“ (Charlie’s Angels) iz 2000., „Ubiti Bila: prvi dio“ (Kill Bill: Vol. 1) iz 2003. i najsvježije, uloga u krimi seriji „Elementarno“ („Elementary“), novoj adaptaciji priče o Šerloku Holmsu (Sherlock Holmes) koja se u toku ove godine „ukrcava“ u posljednju sezonu.
No, prije nego što je postala glumica, Lu, koja sada ima 50 godina, bavila se i drugom vrstom umjetnosti. Njen interes za umjetnost počeo je kada je imala 15 godina, a svoje radove je izlagala na samostalnim i grupnim izložbama u Americi, Ujedinjenom Kraljevstvu, Njemačkoj i Kanadi od 1993. godine. U studiju u Njujorku izražava se različitim tehnikama, stvarajući crteže mastilom, kolaže, slikajući i koristeći sitoštampu. U svakom slučaju, većina njenih radova uključuje korištenje odbačenih predmeta, koje sakuplja i pretvara u emotivno rezonantne, vrlo lične artefakte.
Ovog mjeseca, selekcija njenih radova koji su nastajali od 2001. godine do danas, izlaže se u Singapuru kao dio izložbe “Unhomed Belongings”, opisane kao vizuelni dijalog između Lu i indijskog umjetnika Šubidži Raoa (Shubigi Rao). Izložba je prikazana u Nacionalnom muzeju u Singapuru, uz pomoć Fondacije Ryan čiji je vlasnik Rajan Sju (Ryan Su), kolekcionar umjetničkih dijela.
Ova umjetnica je 10. januara, na najavi izložbe, objasnila na koji način je odrastanje u Kvinsu, uticalo na preokupaciju odbačenim predmetima, kao i to da teme sigurnost i zaštićenost prožimaju njene radove, uključujući i selekciju „Lost and Found“ (od 2012. godine do danas).
„Moji roditelji su stalno radili. Kao djeca, bili smo stalno sami kod kuće. Imala sam rođake i nakon škole bismo uglavnom bili prepušteni sami sebi. Došli bismo kući i sami pripremali gotovu, zaleđenu hranu, tako da se sve uglavnom vrtilo oko preživljavanja. Selekcija ‘Lost and Found’ za temu ima pripadanje. Oduvijek sam htjela da osjetim kako je to kada se neko o tebi brine i kada si voljen“, rekla je Lu.
Radovi iz selekcije „Lost and Found“ su izloženi u muzeju, ali oni su bez obzira na to u procesu usavršavanja, jer Lu svoje radove opisuje kao životne projekte. Među tim predmetima se nalaze i stare knjige – svaka presvučena finim materijalima u boji – koje je Lu uzela, nakon što ih je odbacila jedna štamparija iz Italije. Unutar knjige je napravila šupljine na središnjim dijelovima stranica, dovoljno velike da u njih smjesti odbačene predmete sa ulice, kao što su šarene žice ili ambalaža od Tic Tac bombona.
„Vidjela bih odbačene predmete na zemlji i uzimala ih. Bilo mi je žao tih odbačenih stvari, to mi je nekako slamalo srce. Pronašla sam smisao u sakupljanju odbačenih stvari i njihovom odlaganju u kutije, ali sam počela da ih odlažem i u knjige. Proces je bio znatno teži nego što sam pretpostavljala da će biti. Zadobila bih posjekotine na prstima sjekući stranice“, dodaje Lu.
Onog trenutka kada se predmeti zalijepe na mjesto i kada knjiga može da se otvori, „dešava se upravo to doživljavanje predmeta kao živih bića“, ističe Lu, „kao živućih stvari koje dišu i osjećaju se zadovoljno, jer imaju svoje sigurno mjesto“.
Kroz ove radove, Lu stavlja fokus na svoje slabosti na prilično neočekivan način, s obzirom na to da se radi o holivudskoj zvijezdi koja vrlo drži do lične privatnosti, pa je shodno tome koristila pseudonim pod kojim je u javnosti izlagala svoje radove do 2011. godine (pod kineskim imenom Ju Ling (Yu Ling).
Radovi otjelovljuju osjećaj sigurnosti za kojim je Lu toliko čeznula u djetinjstvu i nada se da će publika to moći da osjeti. „Želiš da ljudi osjete sigurnost dok gledaju tvoje radove, ali da to osjećanje osjete i za sebe“, dodaje. Pa, iako nisu nešto revulucionarno, radovi zrače njenom sposobnošću da dopre do najdubljih ljudskih žudnja i slabosti.
Neki od njenih najzanimljivijih radova – koji nisu pokazani na ovoj izložbi, ali o kojima je nedavno govorila u emisiji „The Late Show with Stephen Colbert“, istražuju ljudsku prirodu. Ova selekcija pod nazivom „Totem“, uključuje pojedinačne dijelove rađene različitim tehnikama, na primjer, biološki crteži doslovno ušiveni na platno sa predmetima koje je slučajno pronašla. Prema njenim riječima, ova selekcija predstavlja različite nepovezanosti koje ljudi osjete jedni među drugima, iako smo svi građeni od iste materije. Ova selekcija takođe predstavlja povezanost između emocionalnog i fizičkog bola; pa, recimo ako neko ima bol u predjelu ramena ili leđa, to može imati fizičko uporište, ali je uzrok vjerovatno i emotivna uznemirenost.
Jasno je da je Lu kroz svoju umjetnost htjela da prenese osjećanja do kojih je teško doprijeti, osjećanja koja snažno prožimaju njen vrlo ličan pristup umjetnosti – koja se nada da će prepoznati i posmatrači njenih radova.
„Sigurna sam da ljudi, u nekom momentu njihovih života, vide nešto što ih duboko dirne i potakne promjenu na suštinskom nivou. To je tako značajan trenutak inspiracije, koji te podstiče da budeš drugačiji i mnogo više od onoga što si trenutno. Podstiče te da uradiš nešto drugačije“, zaključuje Lusi Lu.
Autor teksta: Reena Devi / Artsy
Naslovna fotografija: Rena Schild / Shutterstock.com
