Ambiciozno sam krenula u ovaj tekst naslovom ’’Zašto čitati Murakamija’’. Bilo bi čudno ne čitati njegova djela. Haruki Murakami je poznato ime u savremenoj književnosti, kao i u rodnom Japanu. I kod nas ne postoji štand koji prodaje knjige, a da nema bar pet naslova ovog slavnog pisca. I to je sasvim normalno. No, sigurno postoje ljudi koji i nisu toliko privučeni titulom bestselera, ljudi koji tvrdoglavo ostaju vijerni dobrim starim klasicima ili jednostavno još nisu (iz njima poznatih razloga) dali šansu Murakamiju.
Nekada smo lijeni za nešto novo, volimo poznato, sama sam takva. Vraćala sam se uvijek provjerenim autorima, kao što su Tolstoj, Dostojevski, Hemingvej, Andrić, Selimović. Dok nisam otkrila taj čudesni svijet Murakamija i ušetala u novo doba i jedan neobičan umjetnički pravac.
Haruki Murakami je izuzetno zanimljiva ličnost. Rođen je 1949. godine u Kjotu. Ljubav prema pisanoj riječi naslijedio je od roditelja, oboje su bili profesori japanske književnosti. Njegov otac je bio i budistički sveštenik. Djetinjstvo je proveo u Kobeu, lučkom gradu u kome su bili stacionirani američki vojnici. To mu je omogućilo pristup zapadnim piscima. Murakami piše o običnom životu u modernom Japanu koji je više fokusiran i prilagođen zapadnoj kulturi. Murakamijevi junaci slušaju džez i Bitlse, gledaju holivudske filmove. Griješite ako mislite da ćete otkriti tradicionalni svijet Japana ako se zaputite ’’Murakamijevim stazama’’. To mu japanski kritičari mnogo zamjere, tu opčinjenost Zapadom. Doduše, da budemo fer, možete saznati dosta o tradicionalnoj japanskoj kuhinji. Hrana je bitan aspekt u njegovim romanima, kao i muzika, mačke, ljubav, paralelni svjetovi, ljudi sa manama, realni ljudi.
Prvi posao Murakami je pronašao u prodavnici gramofonskih ploča, kao i glavni lik ’’Norveške šume’’, Toru Vatanabe. Nakon završenog fakulteta otvorio je džez klub, slično kao Hađime u ’’Južno od granice, zapadno od sunca’’.
Murakami je počeo pisati u trideset trećoj godini, kako kažu književni kritičari – KASNO! Meni je sasvim u redu što je počeo pisati u tridesetim, kao i to da mu se želja za pisanjem javila tokom gledanja bejzbol utakmice. To je odlično. Zahvalna sam što je ta inspiracija došla kad tad i što ga ne napušta. Dobitnik je mnogih nagrada, posebno bi izdvojila Jomiuri koju mu je uručio njegov bivši najveći kritičar Kenzaburo Oe. Njegovi najpoznatiji romani su: ’’Slušaj pjesmu vjetra’’, ’’Lov na divlju ovcu’’, ’’Norveška šuma’’, ’’Igraj, igraj, igraj’’, ’’Južno od granice, zapadno od sunca’’ i knjige priča ’’Hronika ptice koja navija sat’’, ’’Sputnik ljubav’’, ’’Kafka na obali mora’’, ’’1Q84’’, ’’Bezbojni Cukuru Tazaki i njegove godine hodočašća’’. Nećemo se baviti svim ovim djelima, tekst bi otišao u nedogled, ali svakako moram izdvojiti one koje su mene dovele ovom piscu i zacementirale moju odanost.
Titulu Murakamijev čitatelj stekoh knjigom ’’Igraj, igraj, igraj’’ koja je nastavak djela ˝Lov na divlju ovcu˝, što ja nisam znala u tom trenutku. Elem, pročitah je, uđoh u taj svijet trilera, naučne fantastike, Murakamijeve realnosti, satire. Savladah gradivo uspješno, pročitah i prvi dio (kako obično treba da se čita) i nastavih da tragam.
Zatim, BUM, ’’Norveška šuma’’. Upravo ovo djelo Murakamija je proslavilo u rodnom Japanu, ali i širom svijeta.
Radi se o ljubavnoj priči koja se dešava šezdesetih godina 20. vijeka u Tokiju. Vrijeme kada su studenti protestvovali protiv vlasti. To je priča o slobodi, odrastanju, ljubavi, seksualnosti, buntu, alkoholu i muzici šezdesetih. Sukobu prošlosti i budućnosti.
Moja preporuka je upravo ’’Norveška šuma’’ za sve debitante koji su se usudili zakoračiti u ovaj svijet. Zavoljećete glavne likove, Vatanabea i Naoko. Ne treba zaboraviti i misterioznog Kizukija, čija se sudbina kao crni oblak nadvija nad protagonistima. Naravno, tu je i Midori, dašak budućnosti u životu našeg junaka Vatanabea. Zaustaviću se ovdje u opisu da ne pokvarim zadovoljstvo svima koji još nisu imali to zadovoljstvo da pročitaju ’’Norvešku šumu’’, niko ne voli spojlere.
Murakami je u jednom intervju izjavio : “Napisao sam Norvešku šumu inspirisan pjesmom Bitlsa. Osim protagonista koji pripovijeda u prvom licu, stvorio sam još pet likova, od kojih je dvoje trebalo umrijeti. Ni sam nisam znao koji će od njih umrijeti, a koji živjeti. Pripovjedač je zaljubljen u dvije veoma različite djevojke, ali do samog kraja nisam znao kojoj će pripasti. Dakako da cijelo vrijeme postoji i mogućnost da one obje umru i da on ostane sam’’. Murakami nije bio siguran u kom pravcu će ova priča ići i kako se završiti, tako se i vi nemojte iznenaditi ako vas kraj iznenadi. On je majstor iluzije. Očekujte neočekivano.
Junak ’’Norveške šume’’ Toru Vatanabe vodi životnu borbu, baš kao što je možda i mi sada vodimo. Nivo obožavanja i oduševljenja koje je ovaj bestseler ostavio na milione čitatelja biće vam jasniji kada saznate da se pisac morao odseliti iz Japana da bi mogao nastaviti sa književnim radom. Morao je da dezertira i pobjegne u taj tako voljeni Zapad. Ako ste ljubitelj fantastike, onda ste vjerovatno već Murakamijev čitatelj. Murakami uvijek pribjegava fantaziji, toliko vas zbuni, da više i sami ne znate u kom ste paralenom svijetu.
Murakamija možemo pronaći u njegovim protagonistima, ali pravo autobiografsko djelo je “O čemu govorim kad govorim o trčanju”. Ako želite shvatiti malo bolje ko je Murakami, njegova razmišljanja o životu, književnosti, ovo je apsolutna preporuka, a naravno baš kao što i sam naslov kaže, saznaćete piščevu filozofiju o trčanju. Kada se posvetio književnosti ostavio je iza sebe svoj džez klub, iako su mu prijatelji govorili da je to ludost i rizik. Nije ih poslušao, Murakamijeva je filozofija da bez rizika nema ni književnosti. Sa karijerom pisca došlo je i do karijere trkača. Kako sam kaže u ovom djelu, nije mu bio cilj da doživi krštenje i preobražaj vjernika u život zdravi, samo je želio da piše. Od trčanja i života, do pisanja. Murakami kaže: ’’Ako jednoga dana budem imao nadgrobnu ploču, i ako budem mogao sam da biram šta će na njoj pisati, voleo bih da mi na njoj bude uklesano ovako:
“Haruki Murakami
Pisac (i trkač)
1949-20**
Barem nije hodao do kraja”.
Ovo mnogo govori o njegovom životu i ovo djelo MORATE pročitati ako vas zanima prava ličnost i misli Harukija Murakamija, pisaca, trkača i čovjeka.
Dajte mu priliku. Razočarani ostati nećete, reakcija će sigurno biti. Shvatićete da li ga volite ili ga obožavate.
Naslovna fotografija: Igorstevanovic / Shutterstock.com
