Kada je decembra 2018. na garažnom zidu u Port Talbotu osvanuo rad “uličnog” umjetnika Benksija (Banksy) koji prikazuje dječaka zaigranog u nečemu što izgleda kao snijeg, vlasnik zgrade Ijan Luis (Ian Lewis), nije imao ideju o tome koliku pažnju javnosti će rad privući.
Ovo djelo moderne umjetnosti koje integriše osobine grafita i murala, gledano iz drugog ugla jasno pokazuje da se dijete igra u dimu i pepelu od vatre iz zapaljenog kontejnera.
Kao takav, rad je privukao hiljade posjetilaca, zbog čega je Luis morao da zaštiti objekat, postavivši čuvare.
S obzirom na formu rada, koji traži interakciju sa posmatračem, onako kako bi je mural tražio, a sa druge strane je svojevrstan izraz bunta na način koji je svojstveniji grafitu, pitanje je zašto čuvari stoje ispred objekta na kojem se nalazi takav „komad“ umjetnosti?
Da li čuvari treba da štite grafit ili umjetnost koja liči na grafit? Na kraju krajeva, suština grafita je u njegovoj privremenosti, pa je shodno tome prirodno da u nekom trenutku bude prekriven nekom drugom slikom ili tekstom.
Ulična umjetnost dugo postoji kao javni način ekspresije životnih pogleda umjetnika. Neki od najpoznatijih autora su Šepard Fejri (Shepard Fairey) autor postera Baraka Obame „Hope“ i Žan Mišel Baskijat.
Benksi je izjavio da nikada nije priželjkivao slavu, te da to kao „ulični“ umjetnik, percipira kao grešku.
No htio on to ili ne, Benksijev mural svakim danom postaje sve popularniji.
Prethodno se govorilo i o tome da je britanski trgovac umjetničkim djelima kupio mural za više od 100 hiljada funti, ali i dogovorio da ostane na garaži najmanje dvije godine.
To se desi kada ikonoklast postane – ikona. Kada ono što je primarno zamišljeno kao praksa koja bi trebalo da ruši koncept umjetnosti kao nedostižne, skupe investicije koja kao takva pripada samo pojedincima koji mogu da je priušte, postane baš to – komodifikovano, skupo „parče“ umjetnosti, na koje pravo imaju samo oni koji mogu da plate.
S obzirom na zainteresovanost javnosti za njegove prethodne radove, Benksi je mogao da pretpostavi da će njegov najnoviji mural takođe uznemiriti duhove, pa je shodno tome dobro zapitati se koliko je sebično od njega da vlasnika garaže i lokalnu zajednicu izloži tolikom pritisku javnosti? Ili još bolje, da li to s obzirom na popularnost rada možemo tumačiti kao „akt milosrđa“, ili kao potpunu nemarnost za posljedice njegovih djela?
Benksi je ipak ovim muralom stavio fokus na probleme kao što su kapitalistička opsjednutost rastom u odnosu na održivost i industrijsko zagađivanje vazduha, koji su svakako relevantni za mnogo širu društvenu zajednicu od ovog grada.
Iz Vlade je rečeno da će se oni pobrinuti za sigurnost murala i odlučiti o njegovoj budućnosti.
A, Benksi je još jednom opravdao „titulu“ najslavnijeg uličnog umjetnika današnjice.
Naslovna fotografija: The Independent
