U januaru prošle godine, kada smo se još nadali da će „Crveni vrabac“ („Red Sparrow“) imati koji adut više od talenta i seksepila Dženifer Lorens (Jennifer Lawrence), „The Sisters Brothers“ biti film koji će oživjeti vestern, a režiser „Hold the Dark“ pokazati da je naučio da ispravlja svoje greške umjesto da pravi nove, vjerovali smo i da bi „Udovice“ („Widows“) mogao da bude više od rimejka.
Nakon Lorensa (Francis Lawrence), Odijara (Jacques Audiard) i Solnijea (Jeremy Saulnier), je li nas i Mekvin (Steve McQueen) razočarao?
Poslije petogodišnje pauze, tokom koje je sjedio kod kuće, gledao u svog Oskara i razmišljao kuda i šta dalje, Mekvin je načinio prilično neočekivan izbor. Iako su rimejkovi postali novi holivudski narkotik, ne očekujete baš od čovjeka koji je stvorio „Hunger“, „Shame“ i „12 godina ropstva“ („12 Years a Slave“) da za svoj sljedeći projekat izabere rimejk kriminalističke serije iz osamdesetih o četiri udovice opakih razbojnika koje preuzimaju njihov planirani posao.
Međutim, čim je Mekvin stari scenario stavio samo kao podlogu, a za sto na kojem se pisao novi pozvao i Džilijan Flin (Gillian Flynn), postali smo sigurni da nasmijani Britanac sprema nešto bitno drugačije. On sa jedne i autorka „Iščezle“ („Gone Girl“) i „Oštrih predmeta“ („Sharp Objects“) sa druge strane – to nije mogao da bude samo još jedan rimejk samo još jedne serije o velikim pljačkama zamandaljenih sefova.
Kako su na spisak učesnika počela da se upisuju imena Vajole Dejvis (Viola Davis), Mišel Rodrigez (Michelle Rodriguez), Sintije Erivo (Cynthia Erivo), Elizabet Debicki (Elizabeth Debicki), Lijama Nisona (Liam Neeson), Kolina Farela (Colin Farrell), Roberta Duvala (Robert Duvall), Džona Berntala (Jon Bernthal), Danijela Kaluje (Daniel Kaluuya), Keri Kun (Carrie Coon)… postajalo je sve jasnije da se nešto veliko kuva.
Na kraju, dobili smo jedan od većih holivudskih filmova otužno sirotinjske 2018. godine koji, nažalost, baš kao i „Bad Times at the El Royale“, neće biti upamćen kao takav.
Flin i Mekvin odlučili su da okosnicu priče zadrže – i dalje muževi ginu, i dalje manje ili više ucveljene udovice stavljaju fantomke na suzna lica – ali na nju nadograde mnogo društvenokritičkih i socioloških pitanja o kojima original nije ni razmišljao. Dajući političku dimenziju posljednjem razbojništvu Herija Rolingsa i njegove ekipe, oni redom otvaraju teme političke korupcije, rasne netrpeljivosti i društvene stratifikacije. Uz ova iznenađenja, scenaristički tandem je povukao i sasvim očekivani potez da ne iznevjeri #MeToo pokret, te je naglasio feminističku dimenziju čitave ideje.
Ključno je ovdje naglasiti da je Mekvin obavio fenomenalan posao u doziranju ove količine vrlo kompleksnih tema i balansiranju pristupa svakoj od njih. „Widows“ ni u jednom trenutku ne pametuje i ne prelazi granice žanrovskog ostvarenja, već sve svoje poruke izgovara smisleno, suptilno i primjereno onome što zaista jeste, ne bježeći ni od toga da artikuliše i one koje danas nije popularno čuti.
Poput svojih protagonistkinja, Mekvin je mogao da čitav plan bazira na revolveraškim obračunima, raskošnim eksplozijama i automobilskim jurnjavama, ali je odabrao drugačiji put do svog plijena – od detaljnosti u oblikovanju likova, preko usputnih minijatura, do pozadinske muzike i govora sa radija – sve u želji da kreira pametni kriminalistički film kojem će i čistunci prosto morati da se dive.
No, ostaje činjenica da je „Widows“ prije svega žanrovski film, i vjerovatno ga je to koštalo većeg uspjeha na blagajnama i dodjelama nagrada. Od ekspertski posložene uvodne scene, pa sve do malog iznenađenja na samom kraju, ovo djelo, posmatrano isključivo kao „film pljačke“, sve svoje ispite polaže visokom ocjenom.
Ipak, u vremenima kada je kriminalistički film, kao žanr, u svojevrsnoj krizi, naslov koji bi samo deceniju ili dvije ranije bio apsolutni bioskopski hit, hvaljen zbog svoje zanatske savršenosti i podtekstualne snage, prošao je ne više od „solidno“ na blagajnama. Pri nominovanju za Oskare prednost su dobili, recimo, „Crni panter“ („Black Panther“), kao prvi superherojski film u konkurenciji za titulu najboljeg, i Adam Mekej (Adam McKay), sa svojom satirom o Republikancima, jer, eto, takva su vremena.
Ostaje nada da će, u nekom vremenu vaskrsenja njegovog žanra, „Widows“ biti ponovo aktuelizovan i dobiti svoje zasluženo mjesto, ako ne na najvišoj, onda barem na drugoj po redu polici velikana holivudskog krim-filma.
Naslovna fotografija: 20th Century Fox
