Kada su jednog majskog jutra 2017. godine, iz kanala u Veneciji „izronile“ džinovske ruke pridržavajući eminentni hotel Ca’ Sagredo iz 14. vijeka koji odlikuje gotički stil gradnje, posjetioci i mještani su ostali zatečeni. Iznenađeni. Zapitani.
Bezmalo uplašeno su pokazivali u pravcu genijalne skulpture “Podrška” (“Support”) italijanskog kipara Lorenca Kvina (Lorenzo Quinn), izgrađene u okviru Venecijanskog bijenala, najveće svjetske izložbe savremene umjetnosti koja se održava svake dvije godine.
U prvi mah, mnogi posmatrači nisu shvatili poruku koja se nalazila iza ove instalacije. No, sasvim sigurno je bio pravi poduhvat oduprijeti se osjećaju nelagode koji je pratio prizor, potičući iz svijesti da se pred njima nalazi nešto veliko. Simbolično i važno.
“Ruke koje izranjaju iz vode, stvaraju kod posmatrača osećaj nelagodnosti jer ga podsećaju na to koliko su fragilne strukture koje je čovek sagradio. Moramo voditi računa o globalnom zagrijavanju i klimatskim promjenama. Venecija je plutajući grad umjetnosti koji je inspirisao mnoge kulture kroz vijekove. Ukoliko želimo da tako ostane i u budućnosti treba da se angažujemo svi, i sadašnje i buduće generacije, jer gradu prijeti da bude potopljen zbog promjena klime”, rekao je umjetnik.
I zaista, jedan od najljepših gradova u Evropi, smješten u laguni na sjeveru Jadranskog mora, prepun je romantičnih kanala i poseban upravo zbog vodenih ulica bez kojih ga je teško zamisliti. No, budućnost Venecije prijeti da bude upravo takva – nezamisliva.
Ovaj grad tone brzinom od jednog ili dva milimetra godišnje, a tim tempom u idućih 20 godina bi mogao potonuti za oko 80 milimetara. Od 1970-ih godina do danas, grad je potonuo ukupno 23 centimetra. Još jedna zabrinjavajuća činjenica je i to da se grad pomalo naginje na istočnu stranu što nikada prije naučnici nisu primijetili.
Opasna pojava visokog nivoa vode sve je češća u Italiji, čemu svjedoči činjenica da je više od pet puta u novijoj istoriji grada bio slučaj da nivo vode uveliko prelazi 150 cm. Toliko česta, da na nju habituiraju kako mještani tako i turisti, hodajući ulicama sa vodom do struka.
Nizom mjera protiv poplava koje obuhvata, projekat MOSE grad bi trebalo da drži iznad vode. No istovremeno, to je projekat koji je doživio niz odgađanja, a prema nekim podacima, trebalo bi da bude završen u toku 2020. godine. Iako iz ove perspektive to ne zvuči kao obećanje iz daleke budućnosti, sa prosječnom dubinom od malo iznad jednog metra, Venecija je posebno osjetljiva na hirovitost prirode.
Uticaj koji slana voda ima na građevine u Veneciji je odavno izgubio svoj romantični duh, sa prodorom vode u sve dijelove grada, pojedine stanove čineći u potpunosti neuslovnim za život. Sa podizanjem nivoa mora, stanje ima tendenciju da se pogoršava.
Instalacija Lorenca Kvina nije samo prenijela zabrinutost za budućnost ove planete kao jedinog doma koji imamo, usljed globalnog zagrijavanja. Ovo parče umjetnosti dirljivo je prenijelo krik sila prirode pobunjenih pred čovjekom, nesvjesnim toga da je u njegovim rukama moć da uništi ili spasi svijet.
Naslovna fotografija: Jaroslav Moravcik / Shutterstock.com
