Teodor Trezić je student osnovnih studija grafičkog dizajna AUBL. Kao mladi grafički dizajner, ne propušta priliku da izloži svoje radove, s obzirom na to da taj oblik komunikacije sa publikom smatra izuzetno važnim.
Prošle godine je sa radom DIGITAL, uzeo učešće u projektu Street art sa još nekoliko studenata Akademije umjetnosti, a u međuvremenu realizuje projekte za inostrane kompanije.
Od Teodora smo saznali na koji način se mjeri učinak grafičkog dizajna, koliko je za jednog mladog dizajenra važno da ima priliku da izloži svoje radove, ali i kakvo je tržište za dizajnere u BiH.
BOSONOGA: Teodore, prošle godine si učestvovao u projektu Street art, koji je studentima Akademije umjetnosti u Banjaluci omogućio da oslikaju ogradu koja se nalazi oko zgrade kompanije m:tel. Možeš li da nam kažeš nešto više o svom radu DIGITAL sa kojim si uzeo učešće i o tom angažmanu, u konačnici?
Naravno, rad je nastao u sklopu jedne od vježbi na drugoj godini studija i kao rezultat mog interesovanja ka digitalnom svijetu. Ideja je bila prikazati sve što ne vidimo, a što je neophodno kako bi se prilagodili vremenu i prostoru u kome se nalazimo. Elemente koji su predstavljeni na radu prožimaju boje jakih intenziteta, te ispresjecane horizontale, dijagonale i vertikale koje ukazuju na brzinu i kompleksnost digitalnog svijeta u kome živimo. Samim tim, rad kao apstraktan, čvrst i uravnotežen, predstavlja „zamršen“ digitalni svijet, tj. pozadinu onoga što naše živote čini jednostavnijim i bržim.
U suštini, moj rad konkretno nije oslikan ručno, već je štampan a potom lijepljen na ogradu iz tog razloga što se sastoji od programom generisanih oblika. Bez obzira na to što je moj rad štampan, kao i nekolicina radova mojih kolega, tu smo bili jedni za druge i pomagali pri realizaciji radova koji su ručno oslikavani na ogradu.
BOSONOGA: Koliko je za mladog umjetnika važno da ima priliku da javno izloži svoje radove? I koliko smatraš da umjetnici kod nas uopšte imaju takve prilike?
Smatram da su te prilike od velike važnosti kako bi umjetnik mogao javno izložiti svoje radove, jer na taj način ostvaruje komunikaciju sa publikom. Pored komunikacije, takođe je bitna i reakcija publike kao povratna informacija, što za mene predstavlja krajnji cilj dizajnerskog stvaralaštva.
Svaka izložba je iskustvo za sebe i jedna stepenica više u izgradnji umjetnikove karijere. Što se tiče umjetničke scene kod nas, smatram da nemam baš dovoljno iskustva i informacija, da govorim o njoj. Mislim da imamo privilegiju što živimo u dobu gdje nam je sve dostupno online, kao i mnoštvo sajtova na kojima se skoro svakodnevno smjenjuju konkursi u kojima možemo učestvovati sa svojim radovima. Pored toga umjetnici imaju mogućnost da svoje radove predstave na mnogim međunarodnim sajtovima, bilo da je to u svrhu promocije, ili prodaje.
BOSONOGA: Kako bi opisao svoj pristup dizajnu?
Prilikom čitanja/slušanja kreativnog zadatka u podsvjesti “kopam” po ladicama u kojima su sortirane prethodno zamišljene ideje koje bi mi mogle poslužiti pri kreiranju “podloge“ kreativnog rješenja na kome radim. Kako bih realizovao ideju u potpunosti, obično je potrebno da se detaljnije informišem o oblasti koja se odnosi na zadatak. U sljedećoj fazi (koja se dešava u glavi) nastojim da spojim određene elemente za koje smatram da bi bili idealni za moje rješenje. U većini slučajeva je potrebno na papiru prethodno skicirati neke od ideja koje su se “motale” po glavi, iz tog razloga što je na papiru taj proces mnogo brži i jednostavniji. Nakon informisanja, promišljanja, i skiciranja, proces se nastavlja na računaru gdje pomoću programa realizujem svoje ideje koje u programima postaju i konačno rješenje.
BOSONOGA: Kako nastaje grafički izraz? Nastaje li odjednom kao gotova vizija ili postupno?
Grafički izraz u većini slučajeva nastaje postupno. Kao što sam već spomenuo, postoji riznica ideja u kojoj se u svakom momentu može pronaći ideja koja može poslužiti kao podloga kreativnog rješenja, što samim tim ubrzava proces kreiranja istog.
BOSONOGA: U kojoj disciplini grafičkog dizajna sebe vidiš u budućnosti?
To je malo teško pitanje. Još kao dijete bio sam jako zainteresovan za mnoge stvari. Imao sam veliku želju i priliku da se isprobam u raznim sportovima, a istovremeno sam bio opčinjen tehnologijom. Kada sam upisivao srednju školu, to je bio težak period za mene, kao i moje roditelje prije svega. U to vrijeme me je posebno interesovala ilustracija, fotografija itd. Međutim, ja još uvijek nisam znao čime bih se bavio. Te teške/životne odluke mi nikada nisu išle od ruke. Samim tim, mislim da se konkretno ne vidim u nekoj od disciplina grafičkog dizajna, nastojim da se istovremeno razvijam u svim disciplinama i istražujem ih što je više moguće kako bih razvijao svoj grafički izraz.
BOSONOGA: Na koji način se mjeri učinak dobrog dizajna?
Učinak dobrog dizajna jeste nešto čemu pretpostavljam svi dizajneri teže. Moglo bli se reći da taj učinak zavisi i od konzumenata dizajnerskog rješenja prije svega.
Po meni, učinak dobrog dizajna bi se trebao spoznati po povratnoj reakciji klijenta ili javnosti. Jako bitan faktor u svom procesu dizajniranja i zadovoljavanja potreba klijanta/društva, jeste faktor da takođe dizajner treba biti zadovoljan svojim rješenjem, koliko god to bilo sabotirano ( malo grubo zvuči ) od strane klijenta.
Originalnost bi bila još jedna od mjernih jedinica za kvalitet dizajna, iz tog razloga što je toliko rješenja do sada već realizovano, pa je samim tim i teško ali ne i neizvodivo stvaranje drugačijeg i do sad neviđenog.
BOSONOGA: Koje kvalitete bi trebalo da posjeduje dizajn da bismo ga smatrali kvalitetnim? Da li je jednostavnost njegov konačan cilj?
Kao što su u arhitekturi funkcionalnost i jednostavnost neke od odlika kvalitetnih građevina, smatram da je i funkcionalnost takođe jedan od bitnijih kvaliteta u području dizajna. Nije nužno da rješenje bude jednostavno kako bi bilo i kvalitetno. Bitna je čitljivost, suština dizajnerskog rješenja, tj. ono što ostaje u podsvjesti šire javnosti koja prilikom konzumiranja rješenja ostvaruje prvi dodir sa autorom djela, kao i njegovom idejom. Jednostavnost nije konačan cilj pojedinih dizajnera. Ona predstavlja vjerovatno još jedan „neo“ stil koji se obnavlja nakon nekog vremena. Doduše, jednostavnost se prožima kroz bezbroj poznatih rješenja još od početaka dizajna, samim tim ne mogu reći da li je to konačan cilj, ali je zasigurno jedan od najučestalijih i najrasprostranjenijih kvaliteta koji sačinjavaju grafički dizajn.
BOSONOGA: Kada govorimo o grafičkom izrazu, koliko je važno da bude opšterazumljiv? Da li to ograničava umjetnika?
Opšterazumljivost je neophodna u komercijalnoj grani grafičkog dizajna. Svrha je da široj javnosti bude predočeno rješenje koje je razumljivo različitim mentalitetima i koje će svojom funkcionalnošću privući potencijalne potrošače. Postoje ciljne grupe kojima je taj proizvod namjenjen, samim tim se dizajn prilagođava tim potrebama, što u nekim slučajevima može ograničavati umjetnika u slobodi realizacije djela.
Opšterazumivost može ograničavati umjetnika, ali to takođe zavisi od stila dizajna kojim umjetnik komunicira sa javnošću.
BOSONOGA: Kakvo je tržište u BiH za mlade dizajnere?
Tržište u Bosni i Hercegovini za mlade dizajnere je dosta „zatvoreno“. Talenta i kreativnosti nam ne nedostaje, ali problem je u tome da li će nešto biti prihvatljivo našem društvu koje je dosta teško (misleći na odnos klijent-dizajner). Mladi obično putem interneta prate neke od svjetskih majstora dizajna, i nastoje da nauče i primjene nešto u svojim idejama, međutim očigledno da mentalitet ovih predjela nije spreman da prihvati nešto „modernije“. Kod nas mnogi ljudi nisu upoznati sa tim šta danas znači grafički dizajn, na koji način on nastaje i šta se sve može postići sa njim. Prilike za saradnju koje se ukažu su rijetke, ali i veoma dragocjene i treba ih prihvatiti u svakom slučaju. U dosadašnjem iskustvu, shvatio sam da ono što je najpotrebnije i najdragocjenije na putu ka uspjehu jesu fokus i upornost.
Kao što sam već naveo, imamo veliku prednost jer živimo u dobu gdje nam je sve dostupno putem interneta, i gdje je dizajnerima dostupan veliki broj sajtova i socijalnih mreža koji mogu služiti u svrhu promocije, prodaje kreativnih rješenja. Mnogi dizajneri u mom okruženju pribjegavaju poslovima za inostrane klijente jer je grafički dizajn više cijenjen i plaćen u svijetu, nego kod nas.
BOSONOGA: Kakvi su ti dalji planovi? Radiš li trenutno na nekom projektu i kada ćemo ponovo moći da vidimo tvoje radove?
Prije svega, imam u planu završiti osnovne studije. Iako ne razmišljam pretjerano o budućnosti, planiram nastaviti sa usavršavanjem u oblasti dizajna, kao i da budem u korak sa razvojem tehnologije. Za mene to predstavlja neiscrpan izvor mogućnosti i zadovoljstva. Apsolutno, radim na jednom projektu za australijsku kompaniju, pored čega nastojim učestvovati u konkursima koji su otvoreni putem interneta, kao i mnogim projektima u sklopu Akademije umjetnosti.
Desetog aprila će u sklopu Dana Vlade S. Miloševića na tvrđavi Kastel, u Kamenoj kući biti otvorena izložba „8. svjetsko bijenale studentskog plakata“ na kojoj će biti predstavljeni plakati sa novosadskog bijenala, među kojima će biti i jedan od mojih plakata. Takođe, uskoro počinju pripreme za godišnju izložbu radova studenata Akademije umjetnosti koja se održava u junu gdje će biti izloženi radovi svih studenata Akademije umjetnosti u Banjaluci.
