Neki su pisali da je 2018. godina bila loša za film, recimo da takva tvrdnja govori više o njima, nego o filmu. Mada danas svako ima pravo da kaže ili napiše ono što misli, a na nama je da se usaglasimo ili ne.
Tokom prethodne godine je nastalo dosta dobrih filmova, kao i obično, stanje je bilo bolje u Evropi nego Americi. Neopravdano bi bilo tvrditi da je Holivud ostao bez konja za trkanje, na čelu sa siromašnijim producentskim kućama i onima koje tek hvataju zalet kada je riječ o filmskom platnu.
Blumhouse Production je 2018. predstavio „Upgrade“, kao nadogradnju na starije cyberpunk filmove. Ovaj niskobudžetni film se ima čime ponositi. Blumhouse Production sa prilično malim budžetom posljednjih godina radi vrhunski posao, producentska kuća koja je ranije obraćala najviše pažnje na horore, u posljednje vrijeme svijetu filma daje djela koja su iznad svih očekivanja, dovoljno je pomenuti „Purge“, „Wiplash“, „Split“, „Get Out“ i „BlacKkKlansman“.
“Upgrade” je film o kojem se može pisati prilično dugo… Najbolje je zagrebati na više mjesta, ali ne toliko duboko!
Kako neki tvrde, postmoderna i savremena umjetnost su tu da bi postavljale pitanja, a ne davale odgovore.
Pitanja prije odgovora!
Da li je “Upgrade” samo zanimljiv triler/akcija o osveti? Ili jeftini Sci-Fi-noir (cyberpunk), koji neće zadovoljiti zahtjevno oko ljubitelja tog žanra?
Prvi sloj filma je standardna priča o osveti i mrtvoj dragoj. Na sreću nije ostalo samo na tome. Ako izuzmemo kraj, u filmu se dešava malo toga neočekivanog. Sve to pada u treći ili četvrti plan kad isplivaju ostali slojevi filma. Mada, opšte je mjesto to da film nije samo priča.
Treba istaknuti da „Upgrade“ ima sve karakteristike cyberpunk žanra, te da će vremenom sigurno postati jedan od značajnijih predstavnika naučno-fantastičnog noira. Pored filmova „Blade Runner“, „12 Monkeys“, „Robocop“, stajaće i „Upgrade“, ponosan svojim postignućem. Borba čovjeka protiv tehnologije, radnja smještena u distopijsku blisku budućnost, glavni lik koji se pretvara u negativca tj. antiheroja, osvetnički porivi zbog kojih praktično postaje agent, femme fatale koja je razlog njegove osvete, scene u mraku uz puno sjenki i neonskih svjetala, ovaj film čine estetski odličnim neo-noirom ili cyberpunkom.
Šta je „Upgrade“ i na šta treba obratiti pažnju?
“Upgrade” predstavlja nadogradnju čovjeka koji prestaje biti običan. Na posteru filma piše NOT MAN. NOT MACHINE. MORE. Gray Trace (Logan Marshall-Green) prestaje biti samo čovjek, a „da li postaje više ili manje od toga?“, je zapravo glavno pitanje koje film postavlja.
Nestvarni svijet je mnogo manje bolan od stvarnog.
„Upgrade“ problematizuje pitanje tehnologije koja ima sve veći upliv u ljudski život. Oni koji se razvijaju/žive sa tehnologijama budućnosti (ili sadašnjosti) su zapravo prikazani kao robovi i žrtve (glavni lik je žrtva eksperimenta koji može doprinijeti rezvoju tehnologije). Tehnologija u velikoj mjeri kontroliše ljude; pokreće automobile, prati im svaki korak, od čovjeka pravi mašineriju za ubijanje (ugrađivanjenja oružja u ruku), na kraju kontroliše ljudsko tijelo… Oni koji vole književnost bi rekli orvelovski, hekslijevski, ili na koncu peljevinovski.
Savremena tehnologija olakšava život ljudima ili kontrolu nad ljudima?
Prikaz budućnosti nije otišao toliko daleko da bi zanemario današnje stanje u svijetu. U „Upgrade“ svijetu postoje i oni siromašni koji ne posjeduju superautomobile, pametne-kompjuterizovane kuće, čipove u tijelu… Na taj načim je jasno istaknuta slika neokapitalizma u kojoj dominiraju privatni giganti.
Da li bismo pristali na upgrade ukoliko bismo dobili moć, ali izgubili kontrolu nad njom? Da li bi to zadovoljilo naš ego? Nešto kao glavna faca u gradu (tuđom zaslugom), kojoj ne može niko ništa. U „Upgrade“-u čovjek nije pitan, odjednom je postao „rob“.
Šta je ili ko je STEM?
STEM je čip ugrađen u vrat Gray Tracea. STEM preuzima kontrolu nad glavnim likom tek onda kada dobija dozvolu za to, što je izuzetno bitan momenat u filmu jer govori o tome da ipak čovjek odlučuje (mada Gray nije imao puno izbora). Ako STEM preuzima kontorolu, onda se nameće pitanje ko je glavni lik od tog trenutka? (ne postavlja se pitanje ko je glavna uloga/glumac). Ako je mogao Red Miller (Nicolas Cage) biti glavni lik u filmu “Mandy” (2018), koji se zove po ženskom liku, onda može i STEM biti glavni lik od trenutka preuzimanja kontorle nad Grayom…
Alter ego? Podvojena ličnost?
Ako bismo se STEM-om bavili kao određenim oblikom ega ili ličnosti, onda bismo mu dali na važnosti. U filmu se o STEM-u govori kao čipu koji je sposoban da odlučije, djeluje i realizuje svoje planove od trenutka kada posjeduje Graya. Prije posjedovanja Graya on djeluje na principu manipulacije i korištenja zaluđenosti inženjera koji ga je napravio. STEM je ustvari taj koji upravlja radnjom filma, stoga su njemu date karakteristike super moćnog lika. Ono što se može reći u odbranu čovjeka je to da je čipu – STEM-u, neophodan Gray-čovjek da bi ostvario svoj cilj.
Ovaj film pravi jasnu razliku između tijela i onoga što zovemo čovjekovim mislima, na kraju emocijama. U filmu granicu postavlja STEM/tehnologija. Stoga bi povezivanje kontrolisanja/nekontroslisanja tijela sa onim iz Kubrickovog “Dr. Strangelove” bilo miješanje baba i žaba… STEM kontroliše situaciju i dobija tijelo koje mu je bilo neophodno kao potvrda postojanja, ostvarivanja svojih namjera i djelovanja… Zamjerka je to što smo ostali uskraćeni za razloge zbog kojih STEM bira baš Graya Tracea.
Još jedna zamjerka je kadar lizanja prsta. U početnim i završnim kadrovima filma reditelj daje plan detalj krvavog prsta koji Gray liže, kao ideju o Čehovljevoj puški na zidu. Takvi kadrovi zaokružuju formu, što nije efikasno u filmu koji ostaje prilično otvoren. Pretencioznost reditelja da prikaže nešto više, a usput zanemari funkciju kadra, nije pohvalna…
S obzirom na to da film traje samo 100 minuta, prilično dobro je kreiran i skoro kompletan. Ono što predstavlja najveći problem su svi likovi osim glavnog Graya Tracea/STEMa koji je/su sasvim dobro obrađen/obrađeni. Inspektorka Cortez, koju igra fantastična Betty Gabriel je davala mogućnost da napravi vrhunsku sporednu ulogu za koju smo nažalost ostali uskrećeni. Svim ostalim likovima je dato malo prostora/vremena tako da je teško pisati o njima.
Oceubistvo?
Zasigurno velika tema koja je više zastupljena u književnosti. Možda su neki na prvu loptu zbunjeni, ali je to zapravo jedna od tema ovog filma.
Kako?
Od trenutka kada shvatimo da je Gray samo tijelo, povremeni glas i dijalog, a STEM sve ostalo, zapitaćemo se ko je STEM-ov otac, ili tvorac? Ko je inženjer/naučnik koji ga je kreirao – osmislio? STEM ubija svog stvoritelja Jeffa Handleya. Da li je STEM Edip XXI vijeka? Da li je savremeni Edip zapravo čip koji ubija svog oca? Da li je to u glavi imao Leigh Whannell kada je pravio film? Je li ovo priča o psihologiji jednog čipa? Da li će tehnologija stvarno pobijediti čovjeka?
Kako pogledati „Upgrade“ ili pisati o njemu a ne povezati ga sa „Venomom“ (2018)? Ista godina nastanka i dvije verzije skoro istog filma. Tom Hardy vs Logan Marshall-Greena? Po svemu sudeći, „Venom“ će ostati samo u sjenci „Upgrade“-a. Interesantno je napomenuti i to da je budžet Venoma bio 100 000 000, a Upgradea 5 000 000 dolara.
Estetika i fotografija su prilično dobre. Kadriranje i kretanje kamere je odlično u momentima kad STEM preuzma kontorlu nad glavnim likom, kamera je skoro na nepromjenljivoj distanci od glavnog glumca. Uz blago robotizovane pokreta glumca, isto se dešava i sa kamerom koja kao da je fiksirana za tijelo, pa se pomjera zajedno sa likom uz kratke pokrete od kojih se pomalo vrti u glavi, mada to nikada nije predstavljalo problema u akcionim scenama.
Još pitanja?
Je li „Upgrade“ pitanje? Je li „Upgrade“ odličan cyberpunk? Je li „Upgrade“ film o oceubistvu? Je li „Upgrade“ realna slika naše budućnosti?
„Upgrade“ je pitanje utopije iz koje se rađa distopija.
Piše: Amar Mulabegović
Naslovna fotografija: Blumhouse Production
