Bez obzira na to da li su u pitanju fragmentirana remek-djela ili tek odbačene skice, nedovršena umjetnička djela imaju moć da intrigiraju.
„Ljepota njihove nedovršenosti je u tome što ta djela nikada ne završavaju“, rekao je njemački filozof Fridrih Šlegel (Friedrich Schlegel) o djelima „istinske romantične umjetnosti“.
Na kojoj tački se može smatrati da je umjetničko djelo “kompletno”, nerješiva je filozofska zagonetka.
Nedovršena djela mogu da budu estetski neprivlačna na prvi pogled, kao što je Mikelanđelova (Michelangelo Buonarroti) posljednja skulptura, Rondanini Pietà ili Gaudijeva (Antoni Gaudí) slavna bazilika “La Sagrada Familia” u Barseloni (u izgradnji od 1882. godine). Ali, kao što Šlegel ističe, ova umjetnička djela su jedinstvena u svojoj nedovršenosti, a mnoga od njih se i kao takva smatraju – remek-djelima.
Takvi “komadi” umjetnosti čine da izgleda kao da je ruka umjetnika tek na trenutak zastala, da je tek napustio prostoriju zbog nekog iznenadnog poziva i da se već nazire njegov povratak – vraća se, kako bi nastavio tamo gdje je stao. Možda to zastrašujuće intimno iskustvo počiva, kako je i Šlegel vjerovao, na tome da nepotpunost tih djela odaje utisak beskonačnosti, procesa koji nikada ne završava.
Naslovna fotografija: uffizi.it
“Rondanini Pietà”, Mikelanđelo (1552-1564.)
Posljednja Mikelanđelova skulptura, mermerna “Rondanini Pietà”, nalazi se u Pinakoteci zamka Sforzesco u Milanu i prikazuje Hristovu majku Mariju, kako pridržava njegovo žalobno, slabo tijelo nakon raspeća. Umjetnik je počeo da urezuje mišićavog, idealizovanog Hrista, u tipično renesansnom stilu. Međutim, u nekom trenutku tokom procesa, Mikelanđelo je promijenio viziju, nastojeći da ovaj put prikaže njegovo slomljeno tijelo i brižljivost kojom ga majka pridržava. Samo je Hristova desna ruka ostala iz originalne verzije, povezana sa današnjom tankom mermernom sponom. No, njena prisutnost naglašava kontrast između stila njegovih prethodnih djela i grube netjelesnosti konačne skulpture.
Stoga, iako nedovršena, “Rondanini Pietà” ostaje možda najdriljivija i najhumanija vizija Hrista koju je Mikelanđelo uradio.
