Dijego Rivera i Frida Kalo
“U životu sam pretrpjela dvije teške nesreće. Prva je bio tramvaj koji me srušio, a druga je bio Dijego”, običavala je Frida da kaže.
Dijego (Diego) Rivera je bio stariji, ugledni freskoslikar i muralista, ostrašćeni komunista, čiji su radovi bili glas meksičnih radnika koji su u to vrijeme tražili jednakost nakon stoljeća kolonijalnog ugnjetavanja. Ona je bila 15 godina mlađa, samozatajena nadrealistica, čiji je život označila hronična bol uzrokovana saobraćjnom nesrećom i fascinacija introspekcijom, čarobnim realizmom i ženskim izrazom. Zajedno su bili dvoje najvažnijih umjetnika 20. vijeka.
No, ovaj brak je bio buran primjer otvorene veze u kojem su se oboje neprestano svađali i međusobno varali. Rivera se upustio u vezu s Fridinom mlađom sestrom Kristinom, a Frida se upuštala u avanture i s muškarcima i sa ženama.
Temperamentni i harizmatični svako na svoj način, Frida i Diego predstavljali su unikatan ljubavni par u umjetničkom svijetu. Godine 1939. su se čak i rastali, ali već su se iduće godine ponovno vjenčali. Međutim, drugi brak nije im bio ništa manje turbulentan od prvog iako je potrajao do Fridine smrti 1954. godine.
Između dva braka sa Dijegom, 1940. godine Frida slika svoj autoportret “Diego on My Mind”, koji ga jasno postavlja u središte njene kreativnosti.
Li Miler i Men Rej
Elizabet Li Miler (Lee Miller) koja je karijeru otpočela kao model na naslovnici Vogue-a 1920-ih godina prošlog vijeka, važila je za jednu od najupečatljivijih žena tog doba. Tokom Drugog svjetskog rata postala je fotoreporterka, koja je među prvima dokumentovala patnju žrtava nacističkih koncentracionih logora i izložila je svijetu.
Između ova dva perioda, upoznala je poznatog nadrealističkog fotografa Mena Reja (Man Ray) – koji joj je primarno bio mentor, da bi kasnije postali ljubavnici. Uprkos značajnoj razlici u godinama (bio je 17 godina stariji), njihovo umjetničko partnerstvo su karakterisali poštovanje i uzajamnost.
“Kada smo radili – bili smo kao jedno”, prisjetio se Miler. Njihovo romantično i umjetničko partnerstvo dostiglo je svoj vrhunac 1930. godine kada su slučajno otkrili solarizaciju, posebnu laboratorijsku tehniku kojom se dobija slika na granici negativa i pozitiva.
Uprkos boemskim principima nadrealizma, Reja mori ljubomora zbog njene saradnje sa ruskim socijalistima i francuskim rediteljima, zbog čega insistira na tome da se Li uda za njega. Pritisak koji je vršio iz vlastite nesigurnosti, učinio je da se ljubav pretvori u ljutnju.
Sve se praktično raspalo jedne noći, kada je Li uzela odbačeni negativ iz Rejeve korpe za otpadke, te počela da obrađuje fotografiju u nastojanju da kreira vlastiti rad.
U napadu bijesa, Rej je izbacio na ulicu, nakon čega Li odlazi nazad u Njujork. Kada je konačno shvatio kakve su posljedice njegovog postupka, potonuo je u duboku depresiju. Dvije godine je u tom stanju neumorno slikao slikao usne svoje izgubljene ljubavi. Po završetku, rad je nazvao „The Lovers – Observatory Time“.
„Ova poznata slika koja prikazuje njene usne u krupnom planu kako plove nebom u svanuće, predstavlja možda najznačajniji izraz njegovog nostalgičnog očaja i dubokog ožiljka koji je Li ostavila na njegovom emotivnom biću“, pisalo je u jednom umjetničkom magazinu.
