Da za sve postoji prvi put vjerujemo da bi se s nama složili i Karim Ajnuz (Karim Aïnouz) i MegaCom Film (MCF). Tako i na Bosonogoj, evo, prvi put izlazi dupla recenzija, i to ne dva filma, što se već dešavalo, već jednog filma i festivala na kojem je prikazan.
No, da bi neupućenima bilo išta jasno, a upućenima iole zanimljivo, počećemo kako treba – od prvog dijela.
Čin I – MojOFF
Sredinom aprila 2020. sasvim pouzdano se može reći da je virus Covid-19 svjetskoj privredi učinio što i Džon Rambo lošim momcima na kraju svakog dijela svog serijala. U toj paljbi bez milosti, kao i u svakoj krizi, među prvima finansijski stradaju umjetnici i art projekti, ali kako se još uvijek vode prioritetne bitke za fizički opstanak ljudi, ekonomskim posljedicama ćemo se tek baviti. Za sada nam je jasno samo to da umjetnicima nije ostalo ništa drugo do da se posvete manje ili više (ne)prijatnim motivacijskim kolaboracijama i online performansima, a kulturnim organizacijama, kompanijama i institucijama da svoje kolekcije presele na web.
I upravo na tom talasu je stigao MojOFF – online filmski festival, koji je trajao od 27. marta do 10. aprila. U organizaciji MCF-a i bioskopa „Kombank dvorana“, „Cine Grand“ i „Vilin Grad“, gledaoci iz Srbije, BiH i Crne Gore dobili su priliku da pogledaju 65 dokumentarnih i igranih naslova, potpuno besplatno.
Poznati su rekli o festivalu Moj OFF!
Pogledajte šta su poznati rekli o prvom besplatnom online festivalu MOJ OFF 🎥🎥🎥VAN GOGHPavle JerinićRada Djuric#SvetozarCvetkovic#MladenDjordjevic👇👇👇#MojOnlineFilmskiFestival #MojOff #OstaniteKodKuce #Filmovi #Bioskop #Dokumentarci #BudimoOdgovorni
Geplaatst door MCF – MegaCom Film op Vrijdag 3 april 2020
Od podsjećanja na radove legendi poput Linča (David Lynch) i Kišlovskog (Krzysztof Kieślowski), preko dokumentaraca pretežno političke i art tematike, do nekih od najaktuelnijih festivalskih djela, selekcija je zaista ponudila i širinu i dubinu kojoj se malo šta može zamjeriti. Sama tehnička realizacija takođe je bila na pohvalno jednostavnom i efektnom nivou za jedan debitantski festival, ostavljajući utisak da nam je ovako nešto bilo potrebno i bez globalne pošasti. Uz sve svoje realne i potencijalne nedostatke, nostalgične uzdahe i gunđanja o otuđenosti, online festivali su neminovno pojava sa kojem ćemo se sve češće sretati i dobro je što smo dobili svoj evolucijski iskorak u tom pravcu.
Naravno, bilo je i rušenja platforme u večeri otvaranja, manjkavosti komunikacije s publikom, grešaka i tehničkih poteškoća u samim projekcijama, ali sve se to mirne duše može pripisati porođajnim mukama. Temelji su definitivno postavljeni da se na njima izgradi nešto dugoročno kvalitetno. Šta tačno, na arhitektama je da odluče, a prema posljednjim potezima bi se reklo da imaju nacrt pred sobom.
No, tome ćemo se vratiti, red je za drugi čin…
Čin II – A Vida Invisível
Prvi MojOFF je završen projekcijom svog prvog pobjednika, brazilskog filma „Nevidljivi život“. Iako su se u konkurenciji nalazili i znatno razvikaniji, kao što su „Optužujem“ („J’accuse“) ili „Klimaks“ („Climax“) kontroverznog francuskog dvojca Polanski-Noe, ili u najmanju ruku podjednako kvalitetni, na primjer potresna „Pritka“ („Дылда“) Kantemira Balagova i epske „Ptice selice“ („Pájaros De Verano“) dua Galjego-Gvera (Cristina Gallego, Ciro Guerra), priznanje je pripalo novom ostvarenju Karima Ajnuza.
Bez dileme zasluženo.
Bazirana na istoimenom romanu Marte Batalje (Marta Batalha), ova drama priča o dvije sestre koje izrastaju iz djevojčica u žene. Tačnije, trude se da to učine i uspijevaju onoliko koliko im polazi za rukom da se izbore sa društvenim, pravnim, vjerskim i ostalim okvirima unutar kojih njihovo okruženje pokušava da ih zadrži.
Postavljen ovako, u par rečenica, „Nevidljivi život“ zvuči kao jedan od mnogih filmova aktuelne #MeToo ere. I, istina, nema tog jednog elementa po kojem se drastično izdvaja od svih ostalih, ali se u baš svakom ističe dovoljno da iz mase odskače pravo u društvo filmova koji se teško prepričavaju i još teže zaboravljaju.
Sve njegove vidljive i prikrivene teme iskomunicirane su sa toliko suptilnosti i emocije da pršte od neusiljene, životne snage. Gluma je na korak od perfekcije, posebno kada se radi o Karol Duarte (Carol Duarte) i Džuliji Stokler (Julia Stockler), kao nesrećnim sestrama Guzmao, ali i Gregoriju Divivijeu (Gregorio Duvivier) i Antoniju Fonseki (António Fonseca), kao vrlim predstavnicima svoje epohe.
U čitavim pasusima bi se moglo govoriti i o detaljnosti periodnih kostima, o ljepoti scenografije Rio de Žaneira pedesetih, poetičnosti većine kadrova… ali je pasusa definitivno već sada previše.
Foto: Sony Pictures / Vitrine Filmes
Epilog
Da li će MojOFF ostati na nivou specijalnog anti-korona izdanja ili će uspostaviti novu, svoju tradiciju, saznaćemo vremenom. Brojke koje su po njegovom završetku objavili organizatori (290.000 posjetilaca, 4,3 miliona pregleda stranica) sigurno govore u prilog tome, ali je projekat svakako već ušao u svoju narednu fazu. Već od ove sedmice, MojOFF će gledaocima nuditi Video-on-Demand uslugu i iz online festivala prerasti u online art bioskop.
Vrijeme će pokazati i to da li će model plaćanja „virtuelne ulaznice“ za svaki film ponaosob biti najoptimalniji u eri prekobrojnih VoD filmskih platformi sa mjesečnom cijenom ili će se možda i ovdje uvesti neka vrsta sedmičnih ili mjesečnih pretplata. Dok traje postojeće stanje, gledaoci će ponedjeljkom i četvrtkom biti počašćeni po jednom besplatnom projekcijom, što je definitivno hvale vrijedan potez.
A što se epiloga „Nevidljivog života“ tiče, i tu su brojke potpuno jasne. Ove koje možeš pronači u nastavku.
Naslovna fotografija: Foto: Sony Pictures / Vitrine Filmes
