Povodom jubilarne 40. godišnjice drugog albuma “Closer”, kultnog britanskog benda Joy Division, biće objavljeno specijalno izdanje jedne od najboljih i najuticajnih ploča u istoriji rok muzike. Ovo izdanje stiže nakon prošlogodišnjeg reizdanja revolucionarnog prvenca “Unknown Pleasures” i biće otisnuto na prozirnom vinilu koji bi trebalo da se nađe u prodaji 17. maja.
Uz ovaj fantastičan LP, na isti dan biće objavljena tri maksi singla “Transmission”, “Atmosphere” i besmrtne “Love Will Tear Us Apart” u specijalnim remasters verzijama. Ovi singlovi nisu doživjeli svoja reizdanja još od gašenja čuvene etikete “Factory records”, a ovim izdanjima obilježiće se i 40. godišnjica smrti frontmena Ijana Kertisa (Iana Curtisa), koji nas je napustio 18. maja 1980. godine izvršivši samoubistvo vješanjem.
“Utočišta sa širom otvorenim vratima;
gdje ljudi žude da uđu unutra;
zabave radi posmatrajući njegovo tjelo koje se uvija;
A iza svojih očiju on kaže: još uvjek postojim;
Ovo je put, zakorači unutra…“(“Atrocity Exhibition”)
O samom albumu, danas je suvišno trošiti riječi, jer se radi o klasiku rok muzike, koji ne samo da je svoje autore upisao u vječnost, već je postao jedan od međaša pop kulture. Blistavi trag zabilježen u rilnama ovog remek-djela postpank ere, četiri decenije istim žarom provlači se kroz brojne muzičke, književne, filozofske i vizuelne grane moderne umjetnosti, ne gubeći ni za trenutak na svojoj mračnoj ljepoti.
Od minimalističkog crno-bijelog omota Pitera Sevila (Peter Seville) na kojoj se nalazi slika groba, preko nadrealne produkcije Martina Haneta ( Martin Hannett) i uspješne gerilske taktike promovisanja Tonija Vilsona (Tony Wilson) vlasnika Factory-a, do same tragedije pjesnika i pjevača sve je išlo u korist posmrtne slave “Closera”.
Ništa od toga naravno ne bi bilo važno da nije bilo genijalne jednostavnosti muzike koju su gitarista Bernard Samner (Bernard Sumner), basista Piter Huk (Peter Hook) i bubnjar Stiven Moris (StephenMorris) utkali u Kertisov zlokobni poetski manifest od devet pjesma.
Krajni rezulatat, najblaže rečeno je mračan, elegičan, atmosferičan, eksperimentalan i u većini slučajeva teško objašnjiv, u svojoj klaustrofobičnoj nježnosti tihe buke i hipnotički stihova koji vam se polako uvlače pod kožu i vode vas na mjesta, do kojih je malo ko stigao, kad je umjetnost u pitanju.
Jednostavno, “Closer“ od prve do poslednje sekunde, od svakog tona i svake riječi autentično je remek-djelo i besprijekorno stapanje svega što su Joy Division željeli da postignu svojom muzikom. Ipak, kao što je već pomenuto svaka napisana riječ, uključujući i ove, djeluju neubjedljivo u poređenju sa iskustvom slušanja “Closera”, ili da se poslužimo riječima njihovog prijatelja i biografa Pola Morlija (Paul Morley): “Joy Division će vas rasturiti na komade. Mirno.” !
“Ovdje su mladići sa teretom na leđima.
Ovdje su mladići ..a gdje su bili?
Kucali smo na vrata mračnih odaja pakla
Dovodili se do krajnjih granica
Gledajući sa krila scene koje su se ponavljale
Sagledavši sebe takvim kakvim nikada nismo bili
Slike traume i izvitoperenja
Bola od kojeg smo patili
Nikada ga se ne oslobodivši.
Gdje su bili?
Gdje su bili?“ (Decades)
Naslovna fotografija: Promo Copyright Kevin Cummins
