Protekle sedmice, tačnije 10. maja, navršilo se tačno deset godina kako nas je napustio slavni strip autor i ilustrator Frank Frazeta (Frank Frazetta).
Osim ako niste posvećeni zaljubljenik za fantastiku i strip, njegovo ime vam neće značiti previše ili bolje rečeno dovešće do logičnog pitanja: Ko je bio Frank Frazeta?
Pravi odgovor dobićete ako vidite neku od njegovih ilustracija – a to je, s obzirom na njegovu produktivnost, bilo vrlo teško izbjeći, čak i ako vam ime njihovog autora ne znači puno. Nakon iskustva posmatranja njegovih radova, jedna stvar je kristalno jasna: Frazeta je velemajstor svog posla. Jedan od onih velikih umjetnika, koji svojim talentom, imaginacijom i maštovitošću za sva vremena obilježe neku epohu .
Broj njegovih ilustracija koje su svojom vizuelnom snagom privukle pažnju publike beskonačan je, a ukrašavale su sve segmente pop-kulture: od naslovnica knjiga, preko stripova, filmskih plakata, do omota rok ploča. Njegovi likovi mišićavih varvara, obnaženih ljepotica, košmarnih čudovišta, divljih životinja… smještenih u krajolike fascinantne ljepote, bez obzira na to da li je riječ o izmišljenim ili stvarnim lokacijama, hipnotički djeluju na posmatrača ne ostavljajući šansu za ravnodušnost.
Talentovani buntovnik iz Bruklina
Rođen u Bruklinu 1928. godine, Frazet je od malih nogu iskazivao vrhunski likovni talenat, pa su ga roditelji, na insistiranje njegovih učitelja, sa osam godina upisali na likovnu akademiju (Brooklyn Academy of Fine Arts). Tamo ga je klasičnom slikarstvu učio vrhunski majstor Majkl Falanga (Michael Falanga) koji je bio toliko oduševljen talentom svog učenika da ga je htio, čim završi rat, o svom trošku poslati u Evropu na školovanje i upoznavanje sa remek-djelima svjetskog slikarstva.
Ipak, sudbina je imala druge planove – Falanga je iznenada umro 1944… Škola slikanja je zatvorena i mladi Frazeta je sa 16 godina morao tražiti posao. Zahvaljujući talentu brzo se zapošljava kao strip crtač. Ipak insistiranje na sopstvenoj umjetničkoj viziji, uz prilično buntovnički imidž na tragu mladog Marlona Branda udaljilo ga je od glavnih tokova strip industrije, a između ostalog, odbio je i ponudu Volta Diznija (Walt Disney).
Iskustvo je dugo vremena sticao u vodama pulp stripova, radeći za male kompanije poput legendarnih „EC Comics“ (za njih je između ostalog, osmislio naslovnice za slavnu seksi vampiricu “Vampirellu”), „National Comics“ (za koje je radio na superherojskom stripu “Shining Knight“), undergroud magazina “Mad” i mnogobrojnih drugih strip izdavača.
Kao crtač-asistent pomagao je Donu Beriju (Don Barry) na “Flashu Gordonu“, sarađivao sa prijateljima Alom Vilijamsonom (Al Willimson) i Rojom Krinkelom (Roy Krenkel), te asistirao Alu Kapi (Al Cappa) crtaču popularnog humorističkog stripa “Li'l Abner”.
Ipak do slave i novca dolazi zaobilaznim putem preko Holivuda, tako što, nezadovoljan zaradom i umjetničkom slobodom u strip industriji, prihvata ponudu za izradu plakata za film “What's New Pussycat?“ (1965).
Nakon dva dana posla zaradio je godišnju platu, što mu je omogućilo da se od svakodnevnog rada na stripu okrene ilustracijama.
Veliki moderni slikar varvara
Pošto su upravo tokom tog perioda (kasne 60-e, rane 70-e.) krenuli masovni reprinti knjiga legendarnog Roberta Hauarda (Robert E. Howard) o Konanu Varvarinu, on dobija ponudu da radi naslovnice.
Ponuda nakon koje više nikad ništa nije bilo isto, a svijet fantastične ilustracije dobio je čovjeka koji će sprovesti proces njenog izlaska iz žanrovskih okvira u galerije najprestižnijih svjetskih muzeja.
Njegov rad na Konanu i drugim klasicima fantastične literature, poput knjiga Edgara Rajsa Barouza (Edgar Rice Burroughs), Majkla Murkoka (Michael Moorcock), Artura Konana Dojla (Arthur Conan Doyl), Stivena Donaldsona(Stephen Donaldson) i brojnih drugih autora, danas važe za standard unutar žanra.
Frazetina crtačka vještina, osjećaj za anatomiju i boju, za dinamiku i za kompoziciju, kojim je od svake ilustracije pravio autentično remek-djelo jednostavno rečeno, graniče se sa nevjerovatnim.
U skladu sa svojim klasičnim slikarskim obrazovanjem, Frazeta je veliku većinu djela radio tehnikom ulja na platnu na velikom formatu i to je njegovim naslovnicama davalo originalnu prepoznatljivost i upečatljivost.
Ne ustručavajući se prihvatanja bilo kakvog posla i eksperimenta on je u zreloj frazi svoje karijere slikao naslovnice knjiga, omote za rok albume, filmske plakate i animirane filmove, poput saradnje sa Ralfom Bakšijem (Ralph Bakshi) na “Fire and Ice” iz 1983. godine, još više učvršćujući, kako umjetnički izraz, tako i reputaciju u svijetu ilustracije.
Usamljen na vrhu
Radio je sve do početka ovog vijeka, kad je zbog bolesti morao definitivno odustati, a da je Frazeta slikao na isti način onako kako njegovi junaci vitlaju oružjem, snažno i osvajački, jasno je ako se pogleda odlični dokumentarac o njegovom životu iz 2003, pod nazivom “Painting With Fire”.
Njegova supruga Elenora Frazeta (Eleaonor Ellie Frazetta), kojom se oženio 1956. i bio u braku do njene smrti 2009. godine, brinula se za administrativnu stranu posla i pažljivo čuvala sve njegove originalne slike, naročito ilustracije za Konana. Koliko one vrijede, govori činjenica da je jedna od njih „Konan osvajač“ (Conan the Conqueror), kada se našla na tržištu prije deset godina prodata za ravno milion dolara.
Među bezbrojnim poštovaocima njegovog rada nalaze se i veličine poput Klinta Istvuda (Clint Eastwood), Stivena Kinga (Stephen King), Džona Milijusa (John Milius), Kventina Tarantina (Quentin Tarantino), Kirka Hemeta (Kirk Hammet) i brojnih drugih.
Dugo osporavan, pa zatim nekritički obožavan sa brojnim sljedbenicima i imitatorima, Frazeta je nakon smrti kao i za života, ostao usamljen na vrhu, zahvaljujući samo jednoj stvari – svojim ilustracijama.
NASLOVNA FOTOGRAFIJA: Joseph Scott / Fantasy Imagery
