Muzičar Kevin Parker definitivno je podijeljena ličnost. Nešto kao Doktor Kevin i mister Parker moderne muzičke scene.
Doktor Kevin ugledni je pop producent i hit čarobnjak, koji radi sa najvećim zvijezdama današnjice poput Rijane (Rihane), Marka Ronsona, Lady Gage i brojnih drugih.
Mister Parker je kosmati kantatutor i multinstrumentalista iz australijske pustinje koji predvodi psihodelični bend Tame Impala, jedan od najzanimljivijih rok sastava današnjice.
Možda sve ovo zvuči čudno zajedno na jednom mjestu. Ipak, ne brinite, sam Parker u izjavama često navodi da su na njega najveći uticaj izvršili psihodelični rok bendovi 60-ih i 70-ih, uz ekstreman lični fetiš prema najkomercijalnim pop izvođačima tipa Britni Spirs (Britney Spears) ili Kajli Minog (Kaylie Minogue).
Ova prilično kontradiktorna kombinacija u velikoj mjeri objašnjava spoj nespojivog u njegovom životu i djelu. Kada se na to doda ljubav prema disku i elektronskoj muzici, te talenat za sviranje desetak instrumenata, postaje vam donekle jasno kako funkcioniše Kevinov čudni mozak.
U svakom slučaju, talentovani genijalac na opšte oduševljenje kritike i publike predstavio je, prije neka dva mjeseca “The Slow Rush”, potpuno novi album projekta Tame Impala. Ima 12 novih pjesama i dolazi pet godina nakon prethodnika “Currents”, koji je svoj značaj potvrdio sa najznačajnim muzičkim nagradama.
Po riječima samog autora „Većina pjesama preispituje prolaznost života“, a fantastična naslovnica, inače djelo fotografa Nila Kruga (Neil Krug), predstavlja simbol za čovječanstvo koje je priroda progutala u tren oka!?
U međuvremenu, desila se i pandemija koronavirusa, pa je mračna tematika o usamljenosti, strahu od prolaznosti i surovosti prirode, koja dominira u većini pjesama, dobila sasvim novo značenje. Slučajno ili ciljano – to više nije ni važno.
Kako zvuče pjesme na izdanju „Slow Rush“? Grubo rečeno, kao ostvarenje Parkerove vizije da stvara zadivljujuće simfonije od zvukova. Navodno, prvo je on sve pjesme sam snimio u studiju, a potom pozvao ostatak benda da ih svira uživo, igrajući se sa dužinom, tempom i volumenom, kako bi dobio željeni rezultat. Na već formirane melodije napisao je tekstove, koji prate muzičku podlogu i njegove emocije dok svira.
U krajnjem skoru, to definitivno zvuči kao monumentalna muzička građevina sastavljena od milion zvukova i riječi a potom spakovana u minimalističku pop kutiju, koja prijeti da će eksplodirati svaki čas.
Na „Slow Rush“-u naš talentovani studijski frik ima novu opsesiju, koja se zove fank muzika. Naravno, fank na Kevinov način. Što znači da u većini numera čujete naglašene bas linije i dens ritmove provučene kroz miks mračne elektronike i zaraznih pop melodija. Na sve to dodate i pjevanje u disko maniru braće Gib iz „Bee Gees“, te svirački vrlo raspoložen rok bend u akciji i imate mali dio predstave kako zvuči Tame Impala u 2020 godini.
Pomenuli smo već mračne tekstove o prolaznosti vremena i strahovima od gubitka voljenih osoba. Mislite da to ne ide uz plesne fanki ritmove i vesele pop melodije. Varate se. Kada dijabolični um Kevina Parkera uzme stvar u svoje talentovane ruke, sve se može spakovati u dva, pet ili sedam minuta pop pjesme.
Možemo dobiti klasične radijske hitove „Lost in Yesterday“ i „Is It True“, koji bukvalno klize u uho i tjeraju noge na cupkanje, ili sedmominutni mračni psihodelični ep „Posthumous Forgiveness“, na temu surovog saznanja da više niste nečije djete i da će neke stvari ostati zauvijek nerazjašnjene.
Generalno gledano, u pitanju je o vrlo kompleksan materijal, koji, po riječima njegovog tvorca: „ predstavlja jednu godina života punu krvi, znoja i suza, te da je smiješno da sve to izlazi iz zvučnika u samo 57 minuta“.
U ovim pomalo pompeznim riječima, možda se krije i ključna mana albuma. Producent i autor u jednoj osobi, često zna završiti u manjku objektivnosti prema sopstvenom djelu. Kevinu se to rijetko dešava, ali da je u nekim momentima bilo malo više samokritičnosti iza producentskog pulta prema bogatstvu ideja u studiju, njegov poslednji projekat bio bi remek-djelo bez greške!
Ipak, i pored toga Tame Impala sa lakoćom nastavlja svoj razvojni put uzlaznom putanjom. Bez lagodnog oslonca na prošlost i više nego spremni za eksperiment, snimili su odličan album. Da budemo jasni, „Slow Rush“ nije urađen na prvu loptu i definitivno traži više preslušavanja, ali se strpljenje isplati.
Kevin Parker, usamljeni diverzant u svijetu mejnstrima, polako ali sigurno postaje predvodnik jednog novog talasa „uradi sam“ muzičara u svijetu pop muzike.
Kevinova iscjepkana slagalica od muzike i riječi pažljivo je uklopljena u veliku sliku, čija se autentičnost i ljepota otkrivaju svakim novim slušanjem. Nema lakih rješenja, nema podilaženja publici i nema igranja na sigurno.
Tame Impala muziku stvaraju vođeni isključivo osjećanjima i znanjem, slijedeći stazu davno utabanu studijskim radovima velikana poput Fila Spektora (Phil Spector), Brajana Vilsona (Brian Wilson), Džordža Klintona (George Clinton) i Brajana Inoa (Brian Eno). Naravno, prilagođenih za striming eru i slušanje u izolaciji.
Prema tome, ako svijet već odlazi do đavola, zaplešite. Šta vam drugo preostaje!
NASLOVNA FOTOGRAFIJA: Promo/Interscope
