Novi album britanskog pop rok sastava The 1975, ugledao je svjetlo dana 22. maja. “Notes on a Conditional Form” nasljednik je izdanja “A Brief Inquiry into Online Relationships” iz 2018, a iz singlova koji su najavljivali album naslućivalo se da ćemo dobiti nešto sasvim drugačije od prethodnih radova četvorke iz Mančestera.
Istinski fanovi rok zvuka saglasni su da oni u sebi, bez obzira na imidž i samodeklarisanje, nemaju puno veze sa rokenrolom, već da su Metju Hili (Matthew Healy) i ekipa tipični pop sa maaaaalim primjesama roka.
Takav slučaj bio je na prethodnim albumima, a takav smo očekivali i na novom izdanju benda… ali na kraju smo dobili muzički bućkuriš svih žanrova.
Šta se promjenilo? Sudeći po zvuku novog albuma članovi grupe počeli su da istražuju i eksperimentišu, što je za svaku pohvalu. Da se razumijemo, nije njihov novi zvuk radikalno drugačiji od onog što imamo priliku da čujemo od drugih pop izvođača, ali je pohvalno što su odlučili napraviti određeni zaokret u karijeri.
Najbitnije od svega što to sve dobro zvuči, produkcija je utegnuta, a pored frontmena Hilija, za dizajn zvuka zaslužni su i Džordž Denijel (George Daniel) i Džonatan Gilmor (Jonathan Gilmore). Na ovo smo uostalom navikli za sve autore koji dolaze sa Ostrva.
Album sadrži 22 pjesme i preslušavanje traje 80 minuta. U početku pomislite da će to biti dugotrajan proces, međutim prijatno se iznenadite kada se upustite u tu avanturu. Uvodna numera “The 1975”, urađena je u saradnji sa aktivistkinjom Gretom Tunberg (Greta Thunberg) u kojoj ona drži govor o klimatskim promjenama propraćen laganom muzikom koju je uradio bend. Većina će odmah kliknuti “next” ili “skip” opciju, ali autor ovih redova je ostao da čuje šta to ima ova mlada dama za reći. Ukratko, ništa pametno…osim ako niste izraženi ekološki aktivista.
Pored Grete, kao gostujući vokali pojavljuju se još i FKA Twigs i kantautorka Fibi Bridžers (Phoebe Bridgers).
Nakon toga, slijedi numera “People” koja momentalno vraća album u život. Numera je predstavljana prošle godine kao najava za novi materijal. Iznenađujuće dobra punk pržiona ostavlja utisak da je bendu bio mentor Merlin Menson (Marilyn Manson).
Ovo definitivno nije nešto što smo od njih očekivali i i tu je već jasno da će ovo izdanje biti drugačije, te da su ovim promjenama kupili nove fanove koji su na društvenim mrežama ostavljali pozitivne komentare. Prava je šteta što je ranije predstavljena, jer bi utisak poslije instrumentala sa Gretinim govorom bio mnogo efektiniji na albumu da je nismo imali priliku do sad čuti.
Sa svakom narednom pjesmom pitamo se da li slušamo isti album i da li su ovo oni The 1975 čije su postere tinejdžerke lijepile na zidove soba. Bend preskače iz žanra u žanr, od filmske muzike, do popa sa autotjunom, pop roka, brejkbita i elektronike. Izgleda da su na materijal stavili apsolutno sve što su radili u prethodne dvije godine i sve što nisu stigli razraditi ili završiti za ranija izdanja. Bućkuriš svega može izgledati kao totalni haos, ali oni strpljivi koji poslušaju od početka do kraja mogu biti prijatno iznanđeni.
Recimo, pjesmu “What Should I Say” kao da je radio DJ i pop zvijezda Kelvin Heris (Calvin Harris), što pokazuje jasne namjere Hilija i ekipe da se još više približe mlađoj publici. Sa druge strane, “Tonight (I Wish I Was Your Boy)”, “Me & You Together Song” ili “Guys” tipične su za njihove ranije radove čime su ispoštovani i oni fanovi koji vole ovaj tinejdžerski soft rok zvuk.
Loša strana je što su prevelike razlike u tim žanrovskim usponima i padovima, pa će vam se možda desiti kada naletite na neku filmsku melodiju da će vas smoriti i željćete stisnuti opciju za preskakanje. Ukratko, ovo nije album za određenu vrstu raspoloženja, već za sve vrste raspoloženja. Budite samo oprezni, možda vas to razljuti , a možda i razveseli.
Teme pjesama su raznorazne, od klimatskih promjena do seksualnih i ljubavnih. Ako ovo izdanje shvatimo kao ispitivanje tržišta i eksperimentalno, onda je odlično, a ako ga posmatramo da je ovakav izvorno zamišljen, onda Matthew Healy, Adam Han (Adam Hann), Ros Mekdonald (Ross MacDonald) i George Daniel moraju se dobro zapitati da li je ovo put kojim treba da idu.
Naslovna fotografija: Interscope Records
