Pop umjetnica Stefani Joanne Angelina Germanotta poznatija kao Lady Gaga, izbacila je novi album “Chromatica“.
Epohalnog naziva koji označava mjesto gdje se sve boje i zvuci miješaju pjevačica je navela i kao svoje mjesto stanovanja: “I live on Chromatica, that is where I live. I went into my frame. I found Earth, I deleted it. Earth is canceled. I live on Chromatica”.
Prva numera nam pored povratka nepresušnih dens zvukova devedesetih otkriva i nepopravljivu umjetničku prirodu: “My name isn't Alice, but I keep looking for Wonderland“. Njena borba sa anoreksijom je dokumentovana brojnim člancima i fotografijama, a tu se ponovo vraća na temu koja joj je oblikovala ličnost: “Could you pull me out of this alive? Where's my body? I'm stuck in my mind”.
Najavni single i stvar koja je pokorila dens liste “Stupid Love” predstavlja zvuk koji će dominirati albumom. Nemirna bas linija sa glasnim bubnjevima 80-ih, tjera na ples od prvih sekundi. Gaga je napravila i spot gdje sa svojim “ratnicima ljubavi” proglašava hrabrost potrebnu za nastavak potencijalno neuzvraćene ljubavi. “I don't need a reason not sorry I want your stupid love” – ljubav jeste glupa, a Gaga nam govori da se ne sramimo biti ranjivi u prisustvu ove okrutne zvjerke. Estetika spota je negdje između Moćnih Rendžera (Mighty Morphing Power Rangers) i Princeze Starle (Princess Starla And The Jewel Riders) sa nasumičnim zlikovcima iz Med Meksa (Mad Max).
Prva saradnja sa drugom umjetnicom, ovog puta dolazi na sljedećoj numeri “Rain On me“, koja svojim funky ritmom podsjeća na Džordž Majkla (George Michael) s kraja devedesetih. Anđeoski vokal Arijane Grande (Ariana Grande) ne odudara od nazalnog i snažnog kontralta Lady Gage. Kroz čitav album se provlači i dosta specifičan detalj govorenja teksta karakterističnog za dens devedesetih, a ovdje, u kombinaciji sa agresivnom ritam sekcijom to zvuči kao retro-futuristički soundtrack gej klubova sutrašnjice.
Naredna “Free Woman“, jako je inspirisana ranim house trakama, a tekst: “This is my dancefloor I fought for” jedna je od mnogih rečenica iz Gagine diskografije koja će sigurno natjerati mnoge da izađu iz ormara.
“Fun Tonight” dobra navlakuša za sve nas koji smo mislil da je pjesma o dobrom provodu. Gaga zapravo raskida s fiktivnim ljubavnikom, ili možda sa svojim toksičnim načelima, s kojima se bori čitav život? Ovu numeru je zajedno sa BloodPop-om producirao i Skrillex. O produkciji ćemo više nešto kasnije.
Na “911” čujemo i prepoznatljive bek vokale, po kojima je Gaga postala prepoznatljiva, a sonično se odlučila za masan elektronski zvuk.
Najslabija pjesma na albumu je “Plasitc Doll“, zbog tematike koja djeluje toliko izlizano. Da se razumjemo, ni ostatak tekstova nije nešto pretjerano inovativan, ali je bar neka vrsta evolucije u odnosu na stare pjesme. Ova numera, s druge strane, zvuči kao da je mogla biti sa “Born This Way“. Pjevljiva i pamtljiva melodija ne izvlači ovu pjesmu iz teškog mediokretiteta.
Još jedna kolaboracija sa zvijezdama KPOP scene “BlackPink” imena “Sour Candy” donosi i songwriting talente Hane Truli (Hana Truly). Sa drskim tekstom o tome kako ispod tvrde površine, unutrašnjost ipak ne nudi olakšanje, već kiselost. Opet imamo house traku i sada je jasno da je inspiracija za ovo bila EDM muzika vječnih devedesetih. Možda najveće razočarenje na albumu, pogotovo zbog “BlackPink” djevojaka koje nisu ostavile poseban pečat na numeri.
“Enigma” je jedna od prvih napisanih pjesama za album, a takođe je referenca na Gagin istoimeni koncert u Las Vegasu. Pjesmu je pored sveprisutnog BloodPop-a producirao i škotski DJ BURNS.
“Replay” opet donosi sjećanje na staru Gagu i to iz “Monster” ere. “The scars on my mind are on replay, r-replay, the monster inside you is torturing me”
Možda zvučno neočekivana saradnja sa Elton Džonom, donosi još veće iznenađenje ako uzmemo u obzir odabir semplova na pjesmi “Sine From Above”. Simpatična igra riječi, sine (sinusoida) je matematička oznaka za zvučni talas, a izgovara se isto kao i sign (znak), tako “znak odozgo” postaje “zvuk odozgo” što implicira da su i Gagu i Eltona spasili zvukovi s nebesa. Žanrovski najraznolikija pjesma, moglo bi se reći čak i eksperimentalna koliko to pop format dozvoljava.
Najbliža baladi “1000 doves” paletom zvukova neodoljivo podsjeća na debitanstki album Hane Truli, inače djevojke BloodPop-a.
Traka koja zatvara album pravi je omaž gej kulturi i podjednako izvrgava ruglu i preuzima moć stereotipima namonoženim o LGBT zajednici tokom godina diskriminacije. Gaga nas poziva na trač zavodljivim stihovima “Strut it out, walk a mile
Serve it, ancient-city style Talk it out, babble on Battle for your life, Babylon“.
Kao izvršni producenti albuma potpisani su Lady Gaga i BloodPop, a pored pomenutih BURNS-a i Skrillex-a, tu su i podmladak francuske elektronske scene Madeon kao i švedski magovi Axwell i Rami. Zanimljivo je da je većina albuma snimljena u bivšem studiju Frenka Zape (Frank Zappa), kog je Gaga kupila još 2007.
“Htjela sam da napravim album koji će natjerati ljude da se u najgorim trenucima raduju i plešu”. Mi bismo rekli da je većinom uspjela! Pogotovo u prvom dijelu albuma. Dok se u Americi sprema treći svjetski rat, bar imamo dobar soundtrack za ples! Što bi rekla Lady Gaga “this is my dancefloor I fought for it“. Zaplešimo, pa makar i posljednji put.
NASLOVNA FOTOGRAFIJA: Promo/Interscope
