Kontroverzni strip Dedvud Dik: U mraku Divljeg zapada svi kauboji su crni

Ne pamti se kada je neki strip na srpskom jeziku podigao toliko medijske prašine kao što je to učinilo izdanje Dedvud Dik beogradskog izdavača „Veseli Četvrtak“.

Većina ozbiljnih medija u Srbiji poput nedeljnika „NIN“ i „Vreme“, ili dnevnih novina poput „Politike“ ili „Danas“ posvetili su tekstove njegovom izlasku, što je svakako priličan presedan kada je u pitanju deveta umjetnost na ovim prostorima, u poslednje vrijeme.

Nažalost, povod za ovu masovnu reakciju nije bio samo izlazak prve i druge epizode ovog stripa u 21. broju njihove edicije „Zlatna serija“ već sumanuta reakcija skupine desno orijentisanih pojedinaca (ili jednostavnije rečeno bolida i kretena), koja je optužila „Veseli Četvrtak“ za antibjelački rasizam (?!), izdaju srpstva (?!), nebrigu za Kosovo (!?) i tako  dalje… i sve to zato što su izdali strip u kojem je glavni junak crni kauboj.

Šta su ovi hrabri spasioci bijele rase i srpskog naroda na društvenim mrežama htjeli izazvati napadanjem na jedno strip izdanje i to iz strane produkcije, to znaju samo oni, ali su uspjeli „Veselom četvrtku“ napraviti (ne)očekivanu reklamu i prilično uspješno skrenuti pažnju onog dijela javnosti koji na strip ne obraća pretjerano pažnju.

U svakom slučaju njih treba ostaviti u njihovom bolidskom univerzumu  i zadržati pažnju na onome što je važno kada je u pitanju sam strip Dedvud Dik, a to je da ne zaboravimo: Kakav je on strip? I da li ga vrijedi čitati?

Dobro je da je odgovor na oba pitanja pozitivan, jer ovo izdanje legendarne italijanske etikete „Boneli“  jeste odličan strip, na koji svakako treba odvojiti vrijeme za čitanje ako ste ljubitelj devete umjetnosti.

Dedvud Dik je svoj život počeo na Bonelijevoj etiketi “Audače”, koja je osnovana 2018 .godine i koja predstavlja neku vrstu DC-ijevog „Vertiga“ za ovu izdavačku kuću, sa idejom da ponudi nešto starijim čitaocima stripove eksplicitnijeg i kompleksnijeg sadržaja.

U okviru ove podetikete štampan je i Dedvud Dik, mini-serijal od sedam epizoda od po šezdesetak stranica, koje će „Veseli četvrtak“ objaviti na srpskom, u narednih godinu dana i to u okviru tri sveske „Zlatne serije“.

Prva sveska je naslovljena „Crno kao noć, crveno kao krv“ i spaja prve dvije istoimene epizode serijala. Treba istaknuti da je Bonelijeva verzija Dedvuda zasnovana na književnom predlošku  kultnog američkog horor pisca, stripadžije i filmskog scenariste Džoa R. Lensdejla (Joe R. Lansdel) koji je u tri kratke priče i jednom romanu opisao avanture ovog crnog kauboja na Divljem zapadu.

Sam Lensdejl bio je inspirisan stvarnom ličnošću pod imenom Nat Lav, kaubojem crne kože, na kojeg je dodao karakteristike još nekoliko ličnosti iz tog vremena, a zatim ga predstavio kroz svoj dobro poznati sirovi i brutalni prozni stil pun krvi, psovki i seksa.

Ovog recepta držali su se i bonelijevci, koji su prve dvije epizode prepustili tandemu kojeg čine Mikele Mazijero i crtač Korado Mastantuono, koji su bez pretjerivanja obavili odličan posao. Njihova verzija priče o Dedvudu Diku počinje pravo u glavu, kadrovima u kojima se Dik u uniformi američke vojske bori sa ratnikom Apača koji ga pokušava skalpirati, da bi  potom kroz seriju flešbekova objasnio otkud se našao u takvoj situaciji i kako je sačuvao živu glavu nakon nje.

Sin oslobođenog roba nakon građanskog rata, bio je prisiljen pobjeći od kuće u redove tzv Bafalo vojnika (crnih jedinica u američkoj vojsci 19. vijeka) zato što je pogledao stražnjicu bijele žene, ali kako on to sam poetično kaže njegovi problemi su počeli daleko ranije zato što je imao pogrešnu boju kože.

Naravno, riječi koje Dik koristi zvuče dosta vulgarnije  i idu otprilike ovako: „bio sam crn poput šupka u noći bez mjesečine, kako bi rekao moj otac…”. Što morate priznati,  nije baš riječnik na koji smo navikli od Bonelijevih vestern junaka, tipa Teksa Vilera ili još gore Kapetana Mikija. Kako je njegov riječnik pun vulgarnosti, psovki, cinizma, slenga i crnohumornih opservacija,  tako se i njegov lik  i njegov Divlji zapad razlikuju od nekih klišea na koje smo navikli kada su u pitanju stariji radovi ove produkcije.

Nema ovdje dobrih indijanaca i zlih bijelaca, nema ni herojskih junaka, niti nevinih dijeva koje treba da spasu; svi su redom skloni nasilju i krvoproliću u borbi za goli život, jer surovo vrijeme i prostor traže surove ljude i surove postupke. Sam Dik pokušava preživjeti i ne haje puno za društveno/socijalne uslove u kojima je rođen i odrastao – na njegovom zapadu nije lako biti ni bijelac a kamoli crnac, kinez ili indijanac, a kad si već rođenjem gurnut na slabiju stranu, moraš se daleko više boriti i tu kukanje ne pomaže puno.

Moraš ubiti Apača koji te pokušava zaklati, moraš pobjeći od rulje koja te želi linčovati, čuvati se od divljeg konja koji te želi zgaziti, možeš vjerovati prijatelju, bez obzira na boju kože…a ponekad čak ni njima, jer se prijateljstva brzo ruše!

I tako funkcioniše svijet kroz koji se Dik kreće i tu filozofiranje o rasnim problemima ne pomaže puno. I zato kad pijani Apač pokazuje stražnjicu i piša prema Diku, on ga jednostavo ustrijeli jer je laka meta, uz riječi “žao mi je što te moram ubiti, pijana budalo“,  a ne zato što ima drugu boju kože!

Ovako Mazurijevu vrlo eksciplitno postavljenu priču, dodatno ističe direktno Dikovo obraćanje čitaocu, a kad se ono spoji sa Koradovom grubom grafikom , punoj sjenki i crne boje i pomalo groteskno prikazanom anatomijom ljudskih tijela,  dobije se žestok strip koji hvata pažnju čitaoca svojom grubom ljepotom i vrlo ekspresivnim stilom… ili ga ovaj zgroženo baca razočaran nekom drugom slikom Divljeg zapada od one koju ima u svojoj glavi.

Izdanje „Zlatne serije“ ima dvije naslovnice – A i B, a naslovnicu B ovaj put potpisuje čuveni velemajstor domaćeg stripa Igor Kordej, koji se izuzetno potrudio da svojim radom objasni otkud ona odrednica  “18+” na naslovnoj.

Treba pomenuti da je urednik ovog izdanja, pisac i prevodilac Goran Skrobonja, kao i obično odradio odličan posao oko teksta prilagodivši ga srpskom jeziku na vrlo zabavan i duhovit način. Kao prvi dio ovog serijala „Crno kao noć, crveno kao krv“ donosi priču o porijeklu glavnog junaka i početku njegovih avantura na Divljem zapadu.

Drugi ciklus, odnosno treću i četvrtu svesku, potpisuju Kolombo i Frisenda, dok treći ciklus, koji sadrži tri preostale sveske, radili su Bozeli i Andreuči i one će Dika odvesti u nove avanture od kineskih bordela, preko teksaških prerija do mitskog gradića Dedvuda u kojem je našem junaku lično Divlji Bil Hikok dao ime, jer je njegovo pravo ime Vilfred.

U svakom slučaju riječ je o veoma zanimljivom stripu, koji scenaristički nudi neki drugi pogled na Divlji zapad; ima krajnje živopisnog junaka, odličnu crtačku ekipu, a srpsko izdanje doživjelo je na startu i dodatnu kontroverzu.

Treba pomenuti da se ovaj strip na regionalnom tržištu može naći u izdanju hrvatskog Libellusa koji je kompletirao serijal.  Ukratko, Dedvud Dik jaše divljim Balkanom i trenutno se osjeća kao kod kuće na Divljem zapadu!

Naslovna fotografija: Promo/ Veseli Četvrtak