Čim je Vanilla Fudge odsvirao svoje u epskoj završnici Tarantinovog (Quentin Tarantino) lirskog vrhunca zvanog „Bilo jednom u Holivudu“ („Once Upon a Time in Hollywood“), otvorena je filmska kladionica za uloge na pitanje od više stotina miliona dolara – koji film će biti njegov posljednji?
Iako su mnogi i dalje mišljenja da će se autor prije ili kasnije predomisliti, on i dalje tvrdoglavo i dosljedno ponavlja kako namjerava stati na broju od 10 filmova u svojoj karijeri. To bi, konkretno, značilo da fore ima za još samo jedan, a niko nema predstavu koje bi to djelo moglo da bude. Tarantino, čini se, najmanje.
Inicijalno, najizglednije je bilo da će njegov sljedeći, pa samim tim i finalni rad biti novo poglavlje sage „Zvjezdanih staza“ („Star Trek“). Prva informacija o tome pojavila se još 2017. godine i mogli smo već zamisliti hektolitre krvi kako jezde bezvazdušnim prostorom između zvijezda, dok se iz napuklog astronautskog skafandera u pozadini čuje Semjuel L. Džekson (Samuel L. Jackson) kako pominje rodbinu „kosmičkim maderfakerima“. Ideja je zvučala toliko ludački zabavnom da su se mnogi razočarali kada je režiser, nedugo nakon što je „Bilo jednom“ stigao u bioskope, počeo davati izjave o udaljavanju od ovog projekta jer mu on više ne zvuči kao ta tačka na karijeru kakvu želi da stavi.
Tako je prethodnih sedmica u prvi plan iskočio prijedlog da svoj dugometražni put zaključi zatvaranjem serijala „Ubiti Bila“ („Kill Bill“). Brutalne borilačke trilere iz 2003. i 2004. neki i danas smatraju najčistijim, pa i najkvalitetnijim Tarantinom, a priča o njihovom finalnom zaokruživanju u trilogiju provlači se otkad je Uma (Uma Thurman) zgrabila mač u ruke. Vatru koja tinja deceniju i po raspirila je Vivika A. Foks (Vivica A. Fox), prva meta Umine Mlade, inicijativom da u trećem dijelu njena Vernita Grin na onom svijetu dočeka osvetu – u izvođenju njene kćerke Niki, koju bi igrala Zendeja (Zendaya).
O ekranizaciji Nikine osvete za ubistvo majke pred njenim očima otvoreno je govorio i Tarantino, s tim da je navodno planirao sačekati odrastanje Ambrouže Keli (Ambrosia Kelley), glumice koja je prvobitno tumačila ulogu Niki. Čekati godinama, pa i decenijama, da jedno dijete poraste kako bi ponovilo istu rolu u priči pomjerenoj u budućnost, to zvuči sasvim tarantinovski.
S druge strane, brojni fanovi, oduševljeni Zendejinim umijećem, posebno onim prikazanim u seriji „Euforija“ („Euphoria“), prigrlili su sugestiju da ona bude nova akciona heroina. Toliko čvrsto da su neki već kreirali postere za (ne)suđeni „Kill Bill 3“, upravo s njom kao nosećim imenom.
„Kill Bill 3“ i „Star Trek“, iako možda najaktuelnije, daleko od toga da su jedine glasine koje kruže oko famoznog „filma broj 10“ jednog od najcjenjenijih režisera današnjice. Ne tako davno, do naslovnica su stigle informacije da je već u pripremi nastavak „Đangove osvete“ („Django Unchained“), u kojem Đango i Zoro kreću u bitku za oslobođenje domorodaca od ropstva. I to je samo jedan od potencijalnih naslova o kojima se manje ili više bučno šuškalo.
Gdje su tek pominjani spinofovi „Petparačkih priča“ („Pulp Fiction“) o braći Vega ili „Prokletnika“ („Inglorious Basterds“) o grupi tamnoputih vojnika na zadatku eliminisanja bijelih rasista? Ili javno licitirane književne adaptacije, poput naglabanja o oživljavanju kultnog stripa „Modesti Blejz“ („Modesty Blaise“)? Ili neki od onolikih rimejkova koji su tobože na Tarantinovom radaru?
Opcija je, jednostavno, previše da bi se išta sa sigurnošću moglo predvidjeti. Znajući Tarantinovu posvećenost filmskoj umjetnosti i autorskom radu, sasvim je moguće i da on paralelno radi na nekoliko projekata, ni sam nemajući predstavu koji će na kraju biti iščekivana „desetka“. Štaviše, možda mu je baš ovakav pristup i zakomplikovao planove.
Naime, ljubitelji njegovog lika ili barem djela, bez obzira na to da li ih je „Bilo jednom u Holivudu“ razočarao odsustvom prepoznatljivog intenziteta ili ih kupio atipičnom količinom emocija, neminovno su iz bioskopske sale izašli pod utiskom da je to njegov „The Film“. „Once Upon a Time in Hollywood“ je, u stvari, film koji ima samo jednu veliku manu – došao je prerano. Upravo ovo djelo, taj raskošni, baladni, megalomanski omaž umjetnosti koja isijava iz Tarantinovih očiju, bio bi idealan završetak jedne gigantske karijere – savršeno graciozno salutiranje velikom platnu jednog od najvećih koji se na njemu prikazivao.
Ovako, i sam Tarantino se našao u problemu, vrlo otvoreno izražavajući dilemu da li će uopšte taj posljednji film biti neki takav, „veliki“, ili će otići u kontru i za kraj nam ostaviti nešto daleko skromnije, artističkije, možda i intimnije (ako je to uopšte moguće). Sve je to samo pojačalo količinu i raznovrsnost nagađanja, iz njih ne eliminišući ni ona da je čitava priča o penzionisanju iz filmske režije i povlačenju na televiziju ili u producentske vode samo još jedan trik prevejanog holivudskog džukca.
Suštinski, samo u jedno možemo biti sigurni – kakav god da rasplet Tarantinove karijere na filmu bude, biće krvi do koljena.
[totalpoll id=”40703”]
Naslovna fotografija: Kathy Hutchins / Shutterstock.com
