Tejlor Svift (Taylor Swift) iznenadila je fanove novim albumom koji nije bio prethodno najvljen. Jednostavnog imena “folklore“, na albumu je donijela akustične pjesme, dosta svedene produkcije.
Kao nekadašnji zakleti protivnik Tejlor i njene karijere, kao i srednjoškolsko-nasilničkog genga najboljih drugarica koje je besramno paradirala, takoreći nabijajući nam svima na nos kako se ona druži sa top modelima… htjela sam i očekivala da mi se ovaj album ne svidi.
Pored ustaljenih nezrelih tekstova, sada uz svedenu produkciju do izražaja dolazi njen talenat za iste, pa se na cardigan refren se doživi potpuno drugačije
‘Cause I knew you
Steppin’ on the last train
Marked me like a bloodstain, I
I knew you
Tried to change the ending
Peter losing Wendy, I
I knew you
Leavin’ like a father
Running like water, I
And when you are young, they assume you know nothing
Ovo je prvo pozitivno iznenađenje uz solidnu melodiju, a uskoro nas očekuje i saradnja sa herojem depresivnih indie klinaca Bon Ajverom (Bon Iver). Tejlor ne gubi svoju autentičnost, koliko god ritam sekcija na the last great american dynasty zvučala kao skucana na kućnom laptpu u spavaćoj sobi nekog tinejdžera (na najbolji mogući način), lako se prepozna da pjevačica nije neka tinejdžerka, već Tejlor Svift.
Tu naravno doprinosi i njen prepoznatljivi vokal, koji sada zvuči dublje i hrapavije nego na prethodnim izdanjima. Sentimentalne metafore su sastavni dio njenog opusa, a to postaje očigledno na my tears ricochet:
And if I'm dead to you, why are you at the wake?
Cursing my name, wishing I stayed
Look at how my tears ricochet
Pjevačica je na svim pjesmama sarađivala sa gitaristom rok benda The National – Eronom Desnerom (Aaron Dessner). Specifičan način snimanja, na koji je mnoge muzičare natjerala pandemija, sastojao se od pisanja pjesama na klaviru i digitalne komunikacije sa čestim saradnikom Tejlor – Džekom Entonofom (Jack Antonoff).
U prvom dijelu albuma Tejlor se uglavnom bavi ljubavnim problemima, a kasnije i mogu slobodno reći – neočekivano, čujemo pjesmu mad woman, koja je sasvim sigurno upućena Kanje Vestu i Kim Kardašijan, povodom njihove svađe u vezi sa korištenjem Tejlorine slike i prilike u neslavnom spotu repera Famous. Tu nam ona jednostavno poručuje da nikad neće preboljeti svađu sa slavnim parom i koliko ih zapravo osuđuje. Nimalo hrišćanski Tejlor!
They say “move on,” but you know I won't
And women like hunting witches too
Doing your dirtiest work for you
It's obvious that wanting me dead
Has really brought you two together
Sat i tri minute ovog albuma, na prvo slušanje djeluju kao povratak korijenima, međutim to nije slučaj. Ako se sjetimo njenih početaka, vidjeli smo Tejlor koja je ispolirana sa produkcijom buduće pop zvijezde. To je na kraju i postala, a ovim albumom posjećuje jedno intimno mjesto, koje nije specifično za muzičara na njenom nivou popularnosti. Kao najbogatija moderna kantautorka, a moglo bi se reći i najpopularnija, vjerovatno je željela da nas sve iznenadi ovim svedenim pristupom.
Sam naziv albuma, kao i imena pjesama su malim slovima, a kaver je crno-bijel. Međutim i ovaj se potez, čini, iskalkulisanim, kao što je bio slučaj i sa prethodnim albumom LOVER koji je trebao da podilazi LGBT populaciji i bude soundtrack odrastanja generacije z.
Ako ste prije ovoga bili fan Tejlor Svift, sigurno ćete uživati u “folklore”, a ako ste kao ja cinični prema country princezi, možda vas pozitivno iznenadi nekoliko dostojnih momenata koji su nažalost zaboravni.
NASLOVNA FOTOGRAFIJA: folklore, 2020
