Legendarni britanski producent Martin Birč (Martin Birch), poznat po radu na albumima Iron Maidena, Deep Purplea, Whitesnakea i Black Sabbatha, preminuo je ove sedmice u 71 godini.
Karijeru je započeo u kasnim šezdesetima kao inženjer zvuka, radeći na snimanjima za Jeff Beck group, Fleetwood Mac (“Kiln House”, “Bare Trees”), Deep Purple (“In Rock”, “Machine Head”) i Rainbow (“Rising”, “Long Live Rock ‘n Roll”).
Ostaće upamćen kao veteran tehnologije ranog snimanja i majstor da vješto i sa preciznošću uhvati energiju bendova uživo i da u studiju postigne savršen zvuk glasno odvrnutog pojačala, pomagajući u stvaranju jasnih i bučnih snimaka, koje su hard rocku sedamdesetih donijele novu dimenziju i novu oštrinu u odnosu na klasični rok zvuk 60-ih.
Poznat po nadimku „Headmaster“, u svijetu muzike možda će ostati najpoznatiji po svojoj suradnji sa legendama hevi metala, sastavom Iron Maiden sa kojima je kao producent i inženjer radio na izdanjima kao što su “Killers”, “Number of The Beast”, “Piece Of Mind” , “Somewhere In Time”, pa sve do albuma “Fear of the Dark” iu 1992 godine.
Svoj pečat na uspješnim izdanjima nastavio je radom na Whitesneak albumima uključujući i “Saints & Sinners” iz 1982. godine, koji je uključivao originalnu verziju budućeg singla i njihovog najvećeg hita “Here I Go Again”. Birč je dugogodišnje stvaranje proširio, radeći s drugim velikim bendovima kao što su Rainbow, Black Sabbath, Blue Öyster Cult i drugim…
Iako je zbog zdravstvenih problema otišao u penziju 1992. godine nakon snimanja Maiden albuma “Fear in The Dark”, Birč je bio ključna figura novog talasa britanskog metala sedamdesetih i osamdesetih, kada je ovaj žanr vladao svijetom teškog roka.
Povodom njegove smrti napravili smo listu 10 najvažnijih albuma na kojima je ovaj genije hard i hevi zvuka ostavio svoj velemajstorski potpis kao inžinejer i producent.
Jeff Beck – “Beck-Ola” (inženjer, 1969)
Birč je 1969. godine upravo započeo svoju karijeru kao jedan od inženjera zvuka u londonskim studijima, ali njegov rad na tri albuma iz te godine „ Beck-Ola“ gitariste Džefa Beka, „Then Play On“ grupe Fleetwood Mac i „Deep Purple’s Concerto For Group And Orchestra“ sastava Deep Purple – označio bi ga kao jedan od najperspektivnijih i najinovativnijih snimatelja na sceni.
„Beck-Ola“a je bio drugi i posljednji album grupe Džefa Beka ( Jeff Becka) sa Rodom Stjuartom ( Rod Stewart) i i Ronijem Vudom (Ronnie Wood). Stilski gledano, to je bio skok u odnosu na prethodnika, istinu iz 1968. godine, a čistoća zvuka Bekove gitare samo se činila malo drugačijom i malo boljom , od onog zvuka koji je radila svaka druga gitara tog vremena. Navedeni kasnije od strane Dejvida Koverdejla (David Coverdal) kao jedan od njegovih omiljenih sastava, to je na na neki način predskazalo kreativnu saradnju koju su Koverdejl i Birč započeli godinama kasnije.
Deep Purple – “In Rock” (inženjer, 1970)
Sastav Deep Purple uvjerio je svoju diskografsku kompaniju da im dopusti da samostalno produciraju album „In Rock“, što je prilično neuobičajena praksa za to vrijeme, tako da je za njih bilo sreća što su se udružili s mladim, naprednim inženjerom zvuka Martinom Birčom.
“Da, imali smo dinamičnog inženjera u Martinu. Muzički, on nije morao ništa da radi. U tom smislu on nije bio producent, ali bio je inženjer s novim načinom razmišljanja. On nije “zatvorio” studio, sve zbunio i smanjio zvuk na nulu, a zatim ga obnovio na producentskom stolu, što je u to vrijeme bilo normalan metod snimanja”, rekao je je Ian Gillan 2005. godine.
“Ono što je učinio je slušanje na albumu kako stvarno zvuči bubanj u snimateljskoj sobi, a zatim pokušao reprodukovati taji zvuk. Ovo je bilo revolucionarno razmišljanje, vjerovali ili ne. Nekako je zvučao kako treba. Snimio je to glasno, i dovraga sa oprezom, išli smo u crveno svuda.”
Počevši od numera “Speed King“ i „Bloodsucker”, nepripremljeni slušaoc ovog albuma bio je ostavljen zgranut, krvav i pretučen novim stilom Purpla koji je bio bukvalno napadački rokenrol. Zaboravite na NWOBHM, ovdje je Metallica dobila svoju inspiraciju!
Deep Purple – „Made In Japan“ (Inženjer, 1972)
Ako je “Fireball” omiljeni album iz vrmena postave Mark II, pjevača Jana Gilana (Ian Gillan), onda je “Made In Japan” omiljeni album bubnjara Jana Pajsa (Ian Paice).
“To je vjerovatno najbolji rock live album koji nije snimljen u studiju. Zvučimo kao sila snažne inovacije i življenja na ivici, zajedno s odličnom svirkom i fantastičnim zvukom, prosto se ništa nije peglalo i uljepšavalo”, rekao je Pajs kasnije.
Birč, koja je radio na albumu kao inženjer, tvrdio je kasnije da zna zašto je ova ploča možda toliko bliska Pajsovom srcu. Jednom je naveo da ni Gilan ni gitarista Riči Blekomor (Ritchie Blackmor), album zapravo nisu čuli prije nego što je objavljen – u studiju su bili samo basista Rodžer Glover (Roger Glover) i Pajs kada je rađen završni miks. Ipak, ovaj snimak pokazao je Purple na vrhuncu moći, brišući tanku liniju između intenzivnog, čudovišnog hard zvuka i sviračke virtuoznosti članova grupe.
Wishbone Ash- “Argus” (inženjer, 1972)
Imao je engleski sastav Wishbone Ash prije albuma „Argus“ iz 1972. godine još dva vrlo kvalitetna albuma rađena u saradnji sa producentom Derekom Lorensom (Derek Lawrence) i Birčom kao inžinjerom, ali po legendi tek je na ovom mladi snimatelj dobio slobodu da postavi zvuk onako kako je on želio.
Rezulat ove slobode je status planetarnih zvijezda za bend , dok je „Argus“ stekao status jednog od najboljih albuma progresivnog hard rok i folk zvuka svih vremena. Birčov kristalno čist i prodoran zvuk predstavljao je idealan poligon za unisiono sviranje dve gitare Endija Pauela (Andy Powell) i Teda Tarnera (Ted Turner), što je postalo zaštititni zvuk ovog sastava.
U svakom slučaju ni sam bend nikad nije uspio ponoviti ovako kvalitetno ovaj spoj srednjovjekovene tematike u stihovima i progresivnog rocka, folka i hard rocka, koji je kasnije inspirisao bendove poput Thin Lizzy i Iron Maiden.
Rainbow – “Rising” (producent, 1976)
Manje od godinu dana nakon što je napustio Deep Purple, gitarista Blekmor je isporučio remek-djelo sa drugim albumom njegove grupe Rainbow.
Ploča “Rising” imala je moć i veličanstven kvalitet koji je savršeno predstavio njegovu umjetničku viziju. Blekmor je zadržao samo pjevača Roni Džejms Dia (Ronnie James Dio) u novom sastavu i fenomenalnog bubnjara Kozija Pauela (Cozy Powell), što je bio veliki rizik.
Ipak, Blekmor je bio dovoljno mudar da pozove Birča da vodi snimanje kao producent. Radeći sa njegovim bivšim sastavom tokom njihovog najburnijih perioda Birč je imao dovoljno unutrašnje zen mirnoće, ali nije zgoreg pomenuti da je imao crni pojas u karateu, što mu je davalo sigurnost u odnosima sa jakim ličnostima nezgodnog karaktera poput Ričija.
Na albumu krcatom moćnim pjesmama poput “Tarot Woman”, “Starstruck”, “A Light In The Black” snimljena je i kruna njihove karijere moćna hard rok himna “Stargazer”. Producent Birč je od snimka na kojem Diov glas leti visoko nad Blekmorovim moćnim rifom uz monumentalni zvuk koji je gradila Minhenska filharmonija kao gost na snimanju, stvorio njihov “Kashmir.”
