Zlo je jedna od glavnih tema u književnosti, odmah iza ljubavi, smrti, ljepote, prijateljstva i sudbine.
Razlog za to je što nas zlo, baš kao i smrt, dočeka nespremne. Prije ili kasnije, svako od nas će se susresti sa nečim zlim, ali ključna stvar je to što ne možemo da predvidimo kada i kako.
Mnogi od nas su se susreli sa zlikovcima u stvarnom životu, pa znamo da zlo ne dolazi samo u obliku đavola. Ono što je najgore od svega, jeste to što se pojavljuje u ljudskom obliku, a maska koju nam prvo prikaže često je sasvim obična, a ponekad i simpatična. Zlo zna kako da vam uđe pod kožu, pa će učiniti sve da vas pridobije.
Ovih deset zlikovaca iz knjiga će nas naučiti mnogo toga o namjerama i metodologiji zla. U svakoj od ovih različitih knjiga, zlo koristi iste trikove: zavođenje, manipulaciju, tračeve, laži, iskorištava našu dobrotu. Ono što je najstrašnije od svega, jeste to što ni samo zlo ne zna razloge zbog kojih čini loše stvari. Na kraju, možda je bezobzirnost ono što nas najviše plaši. A ako ne uspijemo da razumijemo zlo, to je zato što ni ono samo sebe ne razumije.
Koren Zeilkas napravio je izbor književnih negativaca za sajt publishersweekly.com, a beogradska Laguna objavila je prevod ovog teksta na srpski jezik.
10. Lucifer – „Božanstvena komedija“-Dante
Danteov Lucifer je čist primjer svih do sad pomenutih osobina. Lucifer je usamljen i prazan: „Nekada savršeno biće (jedno od najsavršenijih božanskih stvorenja) sada je potpuno prazno i ne liči više na sebe“. Prekriven je ledom, ali je sam kriv za povrede koje je zadobio. Maše krilima, praveći tako hladan vjetar koji ledi deveti krug pakla.”
Zašto ne može da prestane da maše krilima? Možda zato što se neprestano prisjeća trenutka kada je pokušao da uzleti prema raju i zaposjedne tron iznad zvijezda i Boga. Kako god bilo, Đavo prolazi kroz istu agoniju kao i tri grešnika koja drži u ustima. On nije svemoćna zvijer iz pakla, već još jedna žrtva svog mučenja. Čini se da ni zlo nije lišeno patnje…
09. Kruela de Vil – „101 dalmatinac“( Dodi Smit)
Zlo je površno. Modni zločini Kruele de Vil su još izraženiji u romanu Dodi Smit, iz 1956. godine. Kruela sanja da upari kaput napravljen od pseće kože sa jednobojnim, crnim odijelom. Kako kaže: „Savršeno bi se slagao sa mojim automobilom, i mojom crno-bijelom kosom“. Ovo je dobar primjer koliko je zlo površno, jer pada na modne dodatke i predmete koji predstavljaju statusni simbol. Dobijamo utisak da Kruela kod ljudi i životinja vidi samo njihovu cijenu. Čak govori da bi udavila svoju prelepu persijsku mačku „da nije toliko dragocena“. Zlo posmatra živa bića kao predmete koji imaju svoju cijenu, a pogotovo one koji padnu na njegovu manipulaciju.
08. Don Huan – „Seviljski zavodnik i kameni gost“(Tirso de Molina)
Zlo je impulsivni laskavac. Voli da osvaja i čini grandiozne gestove. Tizbe mu kaže: „Oh, kako mi lijepo laskate!“, a Don Huan, koji se davi, skuplja snage i nastavlja: „Dok sam živ, vaš sam rob” i „Ne morate da me mučite, dovoljan je vaš pogled da me ubije.“ Mi ovo smatramo otrcanim forama, ali kod ove djevojke iz skromne porodice, ove riječi bude želju da se brine o nekome, a ta želja joj se čini kao ljubav. Tizbea prihvata Don Huana, koji će je lagati, varati i ukaljati čast. Na kraju shvata da je ona kriva za to, jer je htjela da se brine o njemu. Zašto vjerujemo zlu? Jer nam, na samom početku, zlo pokaže svoju pažljivu stranu. Shvati za čim žudimo, a zatim to koristi. Zavlači nas i vara, kao pravi manipulator.
07. Grof Drakula -„Drakula“(Brem Stoker)
Zlo ne podnosi samoću, već vreba usamljene duše. U knjizi Brema Stokera, samci su odlični mamci za vampire. Minu, na primjer, napada Drakula zbog toga što nije htjela da ide u lov na vampire, već je ostala sama kod kuće. U Drakulinom vokabularu, biti sam i biti u opasnosti znači jedno te isto, stoga se svi čuvaju tako što su jako oprezni:„Ne smijemo biti sami, jer kad smo sami, uznemireni smo i puni strahova.“
Lakše je nanijeti zlo onima koji su sami i nemaju podršku. Drakulin strah od samoće nam daje uvid u strah samog zla. U dubini duše, zlo je parazit, umije da pronađe naše najslabije tačke i uhvati se za njih kao pijavica.
06. Jago – „Otelo“(Vilijam Šekspir)
Zlo sve radi iz zabave. Ljudi se vijekovima pitaju zašto se Jago mješao u odnos Otela i Dezdemone. To nije radio zbog osvete (kao Hamlet) ili nekih visokih ambicija (kao Magbet). Ja se slažem sa Kolridžom koji je smatrao da Jago nije imao konkretan motiv, već mu je bilo zanimljivo da drugima nanosi zlo. Njemu se dopada sam proces uništavanja, i to više nego sam ishod. Možda vid sadističke zabave čini da mu ne bude dosadno, ili mu možda daje kratkotrajan osjećaj nadmoći, kao poslije konzumiranja narkotika. Rugajući se dobrim osobinama i ne videći smisao života, zlo ima dosta slobodnog vremena, koje popunjava čineći besmislene prevare. Bilo bi sjajno kad bi zlo u slobodno vrijeme igralo Monopol, ali zašto bi se zadovoljilo nečim tako sitnim kada može da glumi Boga i igra se ljudskim životima?
