Svaka nova dodjela Oskara bude ispraćena kontroverzama i raspravama oko nagrađenih filmova, posebno ako je nagrada otišla za debitantsko djelo nekog režisera, pa čak i ako nije završila kod njega.
Iskutvo nadopunjuje osobu u bilo kojoj sferi života. Kako ljudi odrastaju, njihova odgovarajuća umjetnička djela počinju se baviti emotivno složenijim i zrelijim temama, koja im daje dovoljno moći da manipulišu medijem po svom izboru.
Filmski medij je sasvim sigurno najbolji, najsloženiji i ne može se lako savladati, pa tako vrhunska ideja često se izgubi u procesu prevođenja na filmsko platno.
Svaki film na prvu bude dobar kada se osmisli u glavi jer niko ne želi da snimi loše ostvarenje. Kada se nedostatak vizije i stručnosti ukloni spajanjem vizuelnog i zvučnog signala nerijetko se dobije vrhunski rezultat. Ovo je sve stvar iskustva, odnosno ogromna praksa i istraživanje, što dovodi do zadovoljavajućeg rezultata.
Odbor Akademije za filmsku umjetnost i nauku svake godine nominuje do 10 filmova u kategoriji “Najbolji film” i nagrađuje najbolje iz njih. Dovoljno je kontroverze oko kvaliteta njihovih izbora, ali bez obzira na sve, oni moraju imati vrijedan tehnički kostur koji se teško postiže.
Ovaj članak predstavlja 10 filmaša čiji je debitantski napor, odbor za Oskara prepoznao kao jedan od najboljih za godinu kada su bili nominovani.
01. Kevin Costner (Dances with Wolves 1990.)
Kevin Kostner (Kevin Costner) pravi bolje vesterne od Džona Forda (John Ford). Ovo zvuči pomalo kontroverzno, ali lekcija iz istorije filma kaže da Ford, iako je gospodar ovog žanra, nikada nije osvojio vesternom Oskara za najbolji film, a Kostnerov “Dance with Wolves” jeste.
Inače, ovo je tek drugi vestern koji je osvojio nagradu za najbolje ostvarenje nakon dugo vremena, tačnije od 1931. godine i filma “Cimarron”.
Poznato je da je Akademija uvijek bila pristrana prema određenim žanrovima u odnosu na ostale, uglavnom zanemarujući eksperimentalne horore, naučno-fantastične i zabavne akcijsko-avanturističke filmove. U to vrijeme publika je uglavnom uživala u vesternima, ali kritika im nije bila naklonjena.
Međutim “Dances with Wolves“, promjenio je do tada ustaljenu kritičku percepciju. Dobio je Oskara za najbolji film, a kritika mu je uglavnom davala pozitivne reakcije. Komplet kinematografija je dobila pozitivne ocjene, kao i gluma Kostnera, koja se smatra jednom od njegovih najboljih.
Pleme Sioux bilo je toliko zadovoljno prikazom njihove kulture u filmu da su Kostnera imenovali počasnim članom.
02. Orson Welles (Citizen Kane 1941.)
Za mnoge čitaoce vjerovatno je samo ime filma dovoljno da se sve kaže. Ogromno naslijeđe koje posjeduje, postavilo ga je ključnim filmom koji gledaju i analiziraju i ozbiljni i obični gledaoci. Dostigao je takvu tačku u kulturnom smislu da nijedan segment nije prošao kroz analizu i hvaljenje njegovih legendarnih kinematografskih inovacija.
Režirao ga je Orson Vels (Orson Welles) sa tek napunjenih 25 godina. Ovo ostvarenje se našlo na vrhu gotovo svih najboljih lista filmova koje su napravili kritičari i publika.
Vels je upotrijebio razne stare filmske tehnike ekspresionističke škole i unaprijedio ih kako bi ih iskoristio u svom radu. Nerazdvojena naracija, kadar iz niskog ugla, kontinuitet zvuka i fantastične montažne sekvence neki su od važnih elemenata u kojima se ističe.
Prvi kritički naklon nije bio obećavajući i Akademija je odlučila nagraditi film “How Green Was My Valley” kao najbolji te godine. Ova kontroverzna odluka još uvijek izaziva bijes kritičara među ljubiteljima filma. “Citizen Kane” bio je nominovan u još osam drugih kategorija, što je bilo veliko postignuće za mladog režisera. Osvojio je Oskara za najbolji scenario i smatra se jednim od najboljih filmova svih vremena.
