Elektronska muzika zaslužna je za brojne inovacije u modernoj muzičkoj industriji, vjerovatno više od ijednog drugog aktuelnog pravca.
Najviše ih se svakako odnosi na implementaciju novih tehnologija u produkciji Bootlega, ali i na neke potpuno nove forme.
Da ne bi bilo zabune, termin bootleg u engleskom jeziku postojao je vijekovima prije pojave elektronske muzike. Prvi je put zabilježen u 17. vijeku, a njegovo izvorno značenje odnosi se na gornji dio visoke čizme. Ali, istovremeno je postao i naziv za sitne krijumčare alkohola koji su flaše žestokog pića sakrivali u svojim čizmama.
Isto je značenje preuzeto u SAD-u, u periodu prohibicije, kad su krijumčare alkoholom, novine nazivale bootleggerima. Nakon toga, bootleg je ostao naziv za bilo kakav ilegalni ili prokrijumčareni proizvod pa tako i u muzičkoj industriji, prije redefinicije koju mu je donijela elektronska muzika.
Prvi bootleg u novijoj istoriji bilježi se krajem 60-ih godina, kad se u SAD-u pojavila ploča “Great White Wonder”, neautorizovana kompilacija, do tad neobljavljenih pjesama Boba Dilana (Bob Dylan). Ploča se, na tržištu, pojavila u limitiranom broju od dvije hiljade primjeraka, a kako ne bi privlačila previše pažnje, nije bilo nikakvog omota, osim bijele košuljice sa bijelom naljepnicom i naslovom.
Osim što se pamti kao prva bootleg rock ploča, od ove epizode potiče i još jedan naziv, popularizovan kroz elektronsku muziku, tzv. white label. Za razliku od Dilanove kompilacije, sa puno manje diskrecije, 1969. je objavljena bootleg ploča “Live’r Than You’ll Ever Be” (Oakland Coliseum, sa snimkom koncerta američke turneje Rolling Stonesa. Ploča je prodana u desetak hiljada primjeraka, te je čak dobila pozitivne ocjene u magazinu Rolling Stone.
Smatra se kako su iza oba navedena bootlega stajali isti ljudi – Dab Tejlor (Dub Taylor) i Ken Daglas (Ken Douglas) koji su, početkom 70-ih, pokrenuli i prvi bootleg label, “Trade Mark Of Quality”. Ovaj dvojac odgovoran je za većinu neautorizovanih ploča koje su se, 70-ih pojavile u prodaji, između ostalih i Pink Floyda, Led Zeppelina, Jefferson Airplane, Devo, Grateful Deada, Beatlesa, Franka Zappe i drugih, a to je bilo moguće zbog rupe u zakonu koje, u početku, nisu bili ni sami svjesni.
U to vrijeme, bio je još uvijek na snazi stari zakon iz 1909. koji je branio neautorizovano kopiranje i umnožavanje autorskih djela. Međutim, Tejlor i Daglas nisu ništa kopirali. Oni su objavljivali do tad neobjavljena djela, doduše bez saglasnosti autora i njihovih izdavača, ali nešto slično do tad niko nije ni pokušao, pa nije ni bilo regulisano zakonom. Ovakva djelatnost stavljena je izvan zakona tek 1976, a nedugo zatim, većina bootleggera je ugašena. Tejlor se preselio u Kanadu i otvorio benzinsku pumpu, a Daglas živi na Novom Zelandu.
Iako su se 80-ih godina, pojavom novih medija – audio i video kaseta, kao i uređaja za njihovo snimanje i reproduciranje, slična bootleg izdanja periodično pojavljivala na tržištu, uz njih se sve češće povezivao nešto žešći termin piratstva. Bootleg je krajem decenije, pojavom novih muzičkih trendova i DJ kulture, poprimio nešto drugačije značenje.
Već početkom 90-ih, na tržištu Velike Britanije dolazi do ekspanzije neautorizovanih remiksa ili bootleg verzija, uz razvoj još jednog specifičnog stila, u kojem su se nove verzije dobijale miksanjem dvije ili više stvari. Za uspješan mashup najbitnije je bilo dobro upakovati neku poznatu vokalnu dionicu.
Jedan od prvih house mashup-ova djelo je britanskog producenta Džona Trulova (John Truelove). Truelove je uzeo vokal američke pjevačice Kendi Stejton (Candi Staton) iz pjesme “You got the love” i spojio ga sa Čikago house himnom “Your Love”. Iako je ovaj mashup, 1991. pretvoren u oficijalno izdanje na etiketi React Music, Truelove je samo djelom riješio autorska prava i to ona za vokal Candi Staton.
Prava za “Your Love” instrumental nisu nikad riješena, jer ni legalni odnosi na relaciji Frenki Nakls (Frankie Knuckles) – Džejmi Principl (Jamie Principle) – Trax Records nisu bili do kraja definisani.
Do sredine decenije, bootleg/mashup izdanja postala su zaseban muzički pravac, vrlo popularan kod DJ-eva. Među imenima koja su se najčešće provlačila kroz bootleg/mashup izdanja 90-ih su: Madonna, Prince, Everything But The Girl, Pink Floyd, Depeche Mode, U2, Eurythmics, Kylie Minogue, Lisa Stansfield i druge zvijezde. Većina je izdana u manjim kapacitetima na white label vinilu, nerijetko lošeg kvaliteta zvuka, pa i samog vinila. Ali, bilo je slučajeva kad su autori podržali bootleg izdanja, kao na primjer Everything But The Girl su 1994. objavili ploču sa pet bootleg remiksa hita “Missing”.
Novi milenijum donio je novu eru, a internet revolucija i digitalne platforme za muziku i video omogućila je i ovoj formi maksimalnu ekspanziju, bez straha od posljedica kršenja zakona o autorskim pravima. Nestala je potreba za fizičkim formatom i svako se našao u mogućnosti postavljati svoje trake, a pritom ostati i anoniman. Zbog toga ne čudi što, SoundCloud ili YouTube i danas su prepuni od bootlega brojnih hitova iz svih muzičkih pravaca.
Važno je napomenuti kako se, za razliku od fizičkih formata, u ovom slučaju zakon nije kršio, sve dok nije bilo pokušaja prodaje. A na tom je području od početka vladala anarhija, budući da sistemi za filtriranje neautorizovanih verzija i poštivanje autorskih prava nisu odmah funkcionisali.
U koštac sa legalizovanjem mashup izdanja ozbiljno su se uhvatili i 2 Many DJs, uoči obvjave miks-albuma “As Heard on Radio Soulwax Pt.2”. Na albumu su se inicijalno nalazili dijelovi iz 187 muzičkih djela, ali na kraju je izvučeno odobrenje za 114 djela, uz 62 odbijenice i 11 nepoznatih autora. Kad je album napokon objavljen, 2003. postao je službeno prvi mashup album u istoriji.
Uprkos prednostima digitalnog doba, neka bootleg/mashup izdanja su i u ovom periodu pronašla svoj put do vinila, među njima su: Eurythmics – “Sweet Dreams (Are Made Of This) (Danny Tenaglia Bootleg)” iz 2003, Matthew Dekay Vs. Beastie Boys – “Intergalactic” iz 2004, Sasha vs. Underworld – “Cowpander” iz 2003. ili Mylo vs Miami Sound Machine – “Doctor Pressure” kojeg je Mylo, 2005. i službeno objavio na svojoj etiketi “Breastfed”.
Izvor: Mixmagadria
Naslovna fotografija: Promo/Columbia
