U 2010, prije nego što je svijet bio mjesto koje stvarno može postati distopija – kultura je bila opsjednuta lažnim distopijama. Knjige i filmovi istraživali su tinejdžere ubice u “Igrama gladi“, sumorne predikcije globalnog zatopljanja u “Snowpiercer-u” i kriminalno društvo istraženo je u “The Purge“.
A ovaj film iz 2015. pravi je primjer najbolje zaluđenosti distopijom koju kombinuje sa sporim, namjerno metaforičkim pripovijedanjem.
“Advantageous” nam ne objašnjava svijet previše. Nema montažne sekvence koja nam govori kako svijet funkcioiše, samo bezvremensku priču samohrane majke koja pokušava da obezbijedi najbolje svom djetetu, dok istovremeno obavlja vrlo zahtjevan posao. Kada izgubi posao portparola tehnološke kompanije, jer je prestara, jedini način da priušti svojoj ćerki obrazovanje je da se upusti u eksperimentalni program sopstvene firme – koji će njena sjećanja i ličnost prebaciti u svježiji, mlađi model.
Film je tempa opuštenog klavirskog koncerta, nalik na onaj koji protagonistkinja svira u prvom dijelu filma. Spor je i oprezno postepeno gradi tenziju.
Ovo je vrlo specifična distopija, koja samo pojačava poteškoće s kojima žene već danas žive. Od standarda ljepote do balansiranja posla i kućnog života.
Ne očekujte blejdranerovsku budućnost. Pejsing ovog filma je nevjerovatno namjeran, podvlačeći izolaciju budućnosti. U jednoj sceni, Gven čuje kako neko plače u zgradi i pita ćerku odakle dolazi zvuk – iz stana iznad ili ispod – na što joj ova odgovara – iz oba stana.
Sa tako pažljivom i sporom pričom, gluma je nevjerovatno bitna, a Žaklin Kim (Jaqueline Kim) donosi sjajnu izvedbu žene koja se trudi sakriti koliko je uplašena.
Naslovna fotografija: Netflix
