Pandemijska 2020. kada je u pitanju muzička scena regiona, može se u opisati kao godina otkazanih koncerta i festivala, te gomile albuma koji su ostali na čekanju nekih boljih vremena.
Naravno, slom koncertne industrije i svih drugih propratnih dešavanja, doveo je brojne ljude iz ovog posla poput muzičara, organizatora, tonaca, tehničara, promotera… do ivice egzistencije zbog zatvaranja tržišta i nemogućnosti za rad.
Sa druge strane, teška vremena za domaće umjetnike nisu neka pretjerana nepoznanica, pa je dodatni pritisak jedan dio njih inspirisao da svoje emocije i iskustva, tokom prethodnih desetak mjeseci izolacije i prinudne neaktivnosti, pretoče u muziku.
Neki od tih projekata snimljeni su po principu “uradi sam”, dok su drugi rađeni polugerilskim boravcima u studiju između dva talasa pandemije, ali za divno čudo s obzirom na okolnosti, mračna godina koja je za nama, donijela je pred publiku oko 50-ak vrlo zanimljivih albuma na potezu od Slovenije do Makedonije.
Raspon žanrova bio je veoma različit, od klasičnih mejnstrim izdanja i pop varijanti preko alternativnog roka i elektronike do hip-hop i modernih trep varijanti.
Generalno, dobrim dijelom novih izdanja provlačio se dosta tamniji ton kao refleksija na ono što se dešavalo sa životima svih nas i ostatka planete tokom proteklih 12 mjeseci, ali nije nedostajalo i optimizma na njima.
Glasanjem članova redakcije portala Bosonoga.com dobili smo zajedničku listu 10 najboljih albuma regionalne muzike za 2020.
Iako je taj spisak realno lako mogao biti i duži, ali kao što znamo, živimo u vremenu brzih promjena i još kraćih informacija, tako da bacite pogled na naš Top 10, pročitajete i poslušajte.
Naravno, uz nadu da će koncertna situaciju uskoro biti vraćena u normalu i da ćemo pjesme sa ovih albuma provjeriti onako kako to jedino treba, uživo pred publikom.
01. Repetitor – “Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji”
Apsolutni pobjednik godine jeste četvrti album beogradske garažne trojke Repetitor, čiji naziv “Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji“, u dobroj mjeri nagovještava s čim se Boris, Ana-Marija i Milena bave na njemu.
Ipak, ako neka mala sumnja i postoji, kad ga čujete, dileme više nema. Žestoki, nabrijani i bučni vrisak iz betonske džungle Beograda, snimljen je ovdje i sada, ali je jasno razumljiv u bilo kojem kutku planete, zaključane u strahu i neizvjesnosti sutrašnjice.
Usamljenost, apatija, depresija, nemoć, bijes, potisnuta agresija i iskrene emocije, bukvalno ključaju iz svakog tona odsviranog na ovom albumu.
Bez obzira da li je to sonični udari gitare, bubnja i basa (“Džungla”, Kost i Koža”, “Gorim”..) ili ogoljena akustika, vokal i dječiji glasovi (“Noćima” , Danima”), rezultat je isti.
Prazan prostor između nas i njih prestaje da postoji, makar na tih 22 minuta i nešto trajanja ovog remek-djela.
02. Svemirko – “Skalamerija”
U godini koju treba što prije da se zaboravi, jedna od rijetkih stvari koja je garanatovano vraćala osmijeh na lice, jeste slušanje trećeg albuma fenomenalnog hrvatskog sastava Svemirko.
Duhovito, ali i krajnje precizno nazvan “Skalemerija”, ovaj genijalni album paradoksalno u isto vrijeme kasni i žuri nekih 40 godina ispred svog vremena, kombinujući prošlost i budućnost power-pop muzike na jednom mjestu.
Inteligenti, iščašeni i zabavni tekstovi, sjajne melodije, zvonke gitare, vokalne harmonije, rasplesan ritam, elektronika, sintisajzeri, psihodelija i eterični organski live zvuk iskorišteni su za stvaranje 10 numera, uz koje možete plesati u klubovima, kada se otvore jednog dana, ili da sami plačete u svojoj sobi.
Izbor je samo vaš, OST već imate.
03. Elemental – “Ilica”
Tjeskoba, nesigurnost, usamljenost, strah i sveprožimajući osjećaj nemoći u borbi sa vjetrenjačama 21. vijeka, odjekuju u većini numera, najmračnijeg albuma u karijeri grupe Elemental.
U godini pandemije i stalnorastućih ekonomskih, političkih i društvenih kriza, ili kako to neko idealno reče, “olovnih vremena”, to je prilično očekivana atmosfera.
Naravno, nije ovo bend koji drži moralne pridike svojoj publici, ili licimjerno brine o planeti koja ide u pogrešnom pravcu. Oni su prije svega bend koji ima vrhunski groove u dobro podmazanom zvuku i autore koji svojim stihovima hrabro istražuju prije svega sebe, a potom i svijet oko sebe, na vrlo neposredan i emocionalan način.
Rezultat je album “Ilica” sa osam fenomenalnih pjesma posvećenih rodnom gradu, koje su, koliko god to zvučalo na prvi pogled kontradiktorno, kompleksne i jednostavne, lične i angažovane, vesele i melanholične; i ako prepoznate sebe u njima, ili ono što se dešava oko svih nas, to samo govori koliko su njihovi autori talentovani i vješti muzičari.
