Film “Promising Young Woman” napisala je i režirala Emerald Fenel (Emerald Fennell), od ranije poznata po radu na BBC-jevoj hit seriji “Killing Eve”.
U njemu Keri Muligan (Carey Muligan) glumi mladu ženu po imenu Kasandra koja ulazi u tridesete, a iza sebe ima propali medicinski fakultet i godine rada u lokalnom kafiću.
Ipak, vremenom saznajemo da je Kasandra nekad bila perspektivni polaznik prestižnog fakulteta, sa kog je otišla pod nerazjeašnjenim okolnostima.
Pratimo njen noćni život dok naizgled pijana i razuzdana dopušta da je muškarci vode kući iz klupskih provoda, sve dok se u očekivanom obrtu ne ispostavi da je ona trijezna i tu je da održi “lekciju” lijepog ponašanja muškarcima, koji se nadaju da će dobiti malo dobrog starog “in and out”.
Osvetnički stav Kasandre je opravdan davnim zločinom nad njenom najboljom drugaricom Ninom, za koji niko nikad nije odgovarao. Nije nam jasno šta se tačno desilo s njom, jedino da je mrtva i da su je potencijalno silovali jedne pijane noći na kampusu.
Iako se riječ silovanje ne upotrijebi niti jednom u filmu, publika je izmanipulisana tako da sama stvori priču o ovom nemilom događaju. Ninu nikad ne upoznamo, niti vidimo strašni zločin koje je učinjen, ali iz priče shvatamo da je sebi tragično oduzela život.
Teme koje se film trudi da tretira, poput silovanja, osvete, gubitka dragih osoba, ovdje su predstavljene vrlo površno i samo kao usputna pokaznica za impresivno kompleksni lik Keri Muligan, da bi ona uspjela na svojoj trećevalnoj feminističkoj misiji – očistiti svijet od loših muškaraca.
Samo što je njeno okruženje iz nekog razloga puno loših muškaraca. Kažu, s kim si takav si, a od Kasandre u filmu stičemo utisak da je prijatna koliko i građevinski radnici koje sretne tokom povratka iz noćne feminističke lekcije.
Puna jeda i ogorčenosti prema muškarcima, ona traži da je tri građevinska radnika poštuju i ne tretiraju kao komad mesa, očekujući bonton tamo gdje treba da bude spremna na beton.
Kada Kasandra upozna upornog kolegu koji je uspio završiti fakultet i zaposliti se u dječijoj bolnici, njen svijet se polako popravlja, dok pušta simpatičnog Rajana u svoj život. Ako treba izdvojiti jednu dobru stvar u strukturi filma onda je to preokret koji se tiče Rajana.
Ipak, prije toga upoznamo sve krajnosti u koje je Kasnadra spremna otići samo da bi dokazala poentu – silovanje je loše – te je vidimo kako manipuliše staru kolegicu koja je poricala silovanje, i kako kidnapuje ćerku dekana fakulteta.
Naravno tamo gdje bi drugi filmovi otišli do kraja i pokazali rijeke krvi, ili krvoločnu osvetu, Fenelova odbija dati gledaocu bilo kakvu vrstu nasilničke satisfakcije. Razlog ovome nije jasan. Da li je u pitanju metafora ženske impotencije pred muškim tiranstvom, ili želja za drugačijim narativom u osvetničkom žanru – teško je reći.
U jednom od najmanje katarzičnih krajeva u silovateljsko-osvetničkoj fantaziji, osjetićemo svu frustraciju lošeg završetka: umjesto psihotične ekstaze protagonistkinje dobili smo tjeranje pravde – umjesto rijeka krvi – policijske sirene.
Mlada žena koja obećava, obećala je da se nikad ništa neće promijeniti, ali da pravda uvijek bude zadovoljena. Ako je to uopšte bila poenta filma, to je vrlo mlaka poenta s obzirom na ozbiljnost koju ostvarenje Emerald Fenel pretenduje.
naslovna fotografija: Promo/ Focus Features
