Prije tačno deset godina, pjevačica i kantautorka Adele objavila je svoj drugi studijski projkeat “21”, ostvarenje koje će simbolično postati najprodavniji album u 21. vijeku.
Direktno nazvan po dobu u kojem se nalazila umjetnica kada ga je snimila, on je savršeno predstavio sadržinu albuma i muzička stremljenja svoje autorke. Magazin NME objavio je nadahnut i opširan tekst o nastanku ovog remek-djela, a njegove najzanimljivije djelove prenosimo ovdje.
Ploča je imala katarzičnu srž pop muzike i kombinovala Adeline moćne vokale sa bezvremenskim pjesmama o srcobolji koje su zvučale kao iz drugog vremena. Neki od najuspješnih hitova ovog milenijuma kao “Someone Like You”, “Rolling In The Deep”, “Set Fire To The Rain” i “Rumor Has It”, nalaze se na ovom izdanju.
Deceniju kasnije, “21” je jedna od najuspješnijih ploča svih vremena, čijom je uspjehu pomogao ultrauspješni singl “Someone Like You”, jednostavna balada o raskidu koja odiše usamljenošću. Zanimljivo je da album možda ne bi ni postojao, da nije bilo muzičara Džeka Penjate (Jack Penate), koji je molio Adele da provjeri svoj MySpace inbox.
Nekad davno, davno, 2006. skaut iz kompanije za otkrivanje talenata A&R – Nik Haget (Nick Hugget) radio je za XL Recordings kad je čuo Adelin demo na majspejsu. Onomad, to je bilo krucijalno mjesto za otkrivanje novih talenata – podsjetimo da su sličnu priču imali i Lili Alen (Lily Allen) i Arctic Monkeys.
Hageta je odmah pogodila jednostavna potentnost Adelinog glasa, koja je probijala kroz mutni i zrnkasti kućni snimak. “Jasno se sjećam jer su mi se podigle dlake na vratu”, prisjeća se Haget. “Glas i emocija su mi zaokupili pažnju; Osjetio sam to na rijedak način”.
Haget je pokušao kontaktirati Adel nekoliko puta, ali nije dobio nikakav odgovor – na kraju je pitao Penjatu, londonskog klavijaturistu da se založi za njega i Adel je, zajedno sa gitaristom Benom Tomasom (Ben Thomas), pristala da se sastane sa predstavnicima XL-om. Iako će na kraju potpisati za ovu slavnu indie izdavačku kuću, sudbina je otišla drugim putem; mladoj pjevačici su ponudili mjesto u liverpulskom institutu za primjenjene umjetnosti i ona je ozbiljno razmišljala da ode tamo.
“Pitala me šta treba da radi”, sjeća se Haget. “Rekao sam, ne mogu ti reći šta da radiš”. Prisjećajući se, moglo bi se reći da je trebalo da ide za muzikom, ali to bi bilo teško saopštiti nekome ko ima 18 godina. Ne želite sjebati nečiji život. To je bila dobra lekcija za mene”.
Dok su se stvari dešavale, Adele je odabrala XL Recordings umjesto univerziteta i ubrzo je postala dio inventara izdavačke kuće, pripremajući materijal koji će kasnije završiti na debitantskom albumu. “Došla bi do moje kancelarije da se druži, jer joj je bilo dosadno”, kaže Haget. “Jednog dana je slagala koverte, što je skroz čudno, kad sad pomislim na to”.
Sa albumom “19”, koji se probio u svijetu muzike 2008, Adele je učinila da joj debitantsko djelo ujedno bude i prvi hit album koji je sadržavao hitove poput “Chasing Pavements”, “Hometown Glory” i obradu Boba Dilana (Bob Dylan) “Make You Feel My Love”. Dok je otpočinjao rad za naredni album “21”, Adele je žonglirala posao u londonskoj prodavnici ploča, studijske sesije i smjene u izdavačkoj kući “Rough Trade”.
“Pitala je može li dobiti slobodan dan, priča Haget. “Nije objasnila zašto, ali se na kraju ispostavilo da ima svirku sa Etom Džejms (Etta James). Dosta velikih stvari je tretirala kao da su nebitne… Osoblje izdavačke kuće za sve to saznalo je nekoliko mjeseci kasnije”.
U retrospekciji, anegdota je nekako tipična za umjetnika koji osjeća da ne pripada ispoliranoj i medijski ispraćenoj pop industriji. Većina intervjua s njom sastoji se od širokogrudnih zaključaka i šarolikog pričanja, uz često skakanje iz teme u temu.
Sedmicu dana prije izlaska “21”, pjevačica je u sad poznatom intervju za Obzerver (The Observer) otpočela priču o sindromu osjetljivih crijeva. Nije se mnogo promijenila, do dana današnjeg. Kao headliner Glestonberija (Glasronbury), pet godina kasnije, Adelino prisustvo na piramidskom stejdžu je izgledalo nekako prijateljki i poznato – između pjesma ona je ćaskala sa publikom kao sa starim drugarima u parku.
Godinama se nevoljno baktala sa problemima bukinga turneja, kako kaže organizatorka festivala Emili Ejvis (Emily Eavis): “Znala sam da može biti hedlajner odmah na početku. Ali pravi izazov je bio ubijediti nju da pristane! Stvar koja je prelomila u moju korist je kad smo 2015. gledale Kanje Vesta (Kanye West) zajedno. Pitala sam je da bude hedlajner naredne godine, odmah nakon što je on izašao na binu, a kad je vidjela reakciju publike i osjetila njihovu energiju, jednostavno je morala pristati”.
“Kao što obično biva, mnogima se nije svidjela činjenica da će baš ona biti hedlajner Glastonberija, ali kao što smo pretpostavili, ona je pokorila publiku. Njen glas, ličnost i pjesme su pobijedili. Stvarno je veliki umjetnik i to je bila jako posebna noć za sve nas”.
Iako je “19” osigurao mjesto na ljestvicama, bez pogovora je jasno da je to izdanje Adele pretvorilo u nekoga ko će dominirati u narednim godinama i establirati je kao umjetnika koji je sposoban da bude hedlajner festivala kao što je Glastonberi. Pravi raspon Adelinog lajv izvođenja je postao očigledan kad je bukvalno pokorila sve prisutne na BRIT nagradama 2011, mjesec dana nakon izlaska “21”.
Londonska pjevačica Ela Ajri (Ella Eyre), koja je tom prilikom bila u publici, kaže: “Sjećam se da sam bila u nebesima O2 Arene gledajući Adele dok pjeva “Someone Like You” i kako sam plakala dok sam je snimala svojom Nokiom 3220. Držala je cijelu salu na svom dlanu tokom izvođenja. Nikad neću zaboraviti, jer sam tad sebi rekla “vau, nadam se da ću tako i ja jednog dana dirnuti ljude svojim glasom”.
Sada je to najprodavaniji album 21. vijeka, a kada je izašao bio je četvrti najprodavaniji album svih vremena. Album sadrži saradnje sa producentima Rikom Rubinom (Rick Rubin), Rajanom Tederom (Ryan Tedder) i saradnikom sa albuma “19” – Džimom Abisom (Jim Abbis), koji je takođe producent debitanskog albuma “Whatever People Say I Am, That's What I'm Not” britanskog benda Arctic Monkeys.
U to vrijeme, producent i autor Pol Epvort (Paul Epworth) je brzo napravio reputaciju najtraženijeg indi producenta, nakon rada na debitantskom albumu Block Party-a “Silent Alarm” i pozamašnog uspjeha prvenca sastava Florence + The Machine – “Lungs”. Na papiru nije izgledalo kao da je on pravi izbor za Adele, ali kad su se našli u istoj prostoriji – kliknuli su. Dok je Epvort radio na drugom albumu Džeka Penjate “Everything is New”, on je pozvao Adel u studio da otpjeva bek vokale na pjesmi “Every Glance”.
“Pojavila se u malom studiju u Istkotu, Valterova radionica je u londonskom Kensal Roudu – bio je veličine male šupe”, kaže Epvort prije nego što se ispravi, smijući se: “Pa zapravo to i jeste šupa sa krovom od filca. Imao sam svakave lude ideje i ona je bila spremna na to – snimila je divlje i lude vudu bek vokale. Smijali smo se, a onda je ona otišla”.
“Tri mjeseca kasnije, bio je moj rođendan, mislim da sam bio jako pijan. Džonatan Dikens (Johnatan Dickens) – njen menadžer – je bio tu i ja sam rekao “Slušaj druže, Adel je zabavna zar ne? Volio bih da sarađujemo na nečemu”. Nekoliko mjeseci kasnije, dobio sam telefonski poziv, ona je došla u studio i za sat vremena smo napisali “Rolling in the Deep”.
Iste sedmice, Epvort i Adel su napisali gorko slatku baladu “He Won't Go” i “I'll Be Waiting”, koje su kanalisale memfiski soul i svježe bubnjeve inspirisane J Dilla-om.
Pol Epvort se sjeća kako je tačno “Rolling In The Deep” nastao: “Sjedio sam za klavirom i svirao pola sata pokušavajući izroditi neke ideje. Ona je bila vrlo ljubazna i sjedila je tu dovoljno dugo prije nego što je rekla “Ne osjećam ništa od ovoga”. Onda je rekla “Imam ovu ideju “There's a fire starting in my heart”, i to je postao besmrtni početni stih. Zgrabio sam akustičnu gitaru i naslagali smo neke akorde. Očigledno je imala tu ideju već duže vrijeme – Adel je potpuno odgovorna za svoj zvuk”.
Isti dan, Adele i Epvort su snimili sirovi vokal za demo “Rolling in the Deep” i na kraju je taj isti demo završio na albumu, uprkos postojanju ispoliranije verzije. “Mislim da ima nešto u sirovosti prvog tejka vokala, ima više ranjivosti i bola”, kaže Epvort. “To je kliše, ali to vam je kao kad uhvatite prvi tejk nekog benda. Spontatno je sirovo i možda jeste nebrušeno, ali što se više trudite nešto ispolirati, to ono više postaje bezlično”.
“Čim počnete praviti muziku sa Adele, znate koliko je sigurna u stvari u kojima je najbolja. Zapravo, mislim da je Ričard Rasel (Richard Russell) rekao da je najbolja u tami. To je njena dvojna priroda: pravi te prelijepe ljubavne pjesme koje ljude povezuju i tjeraju na ljubav, ali to sve dolazi iz bola”.
Indi pop umjetnik Tom Grinan (Tom Grennan) koji je obradio “Rolling in the Deep”, na fejsbuku prošlog ljeta je saglasan: “Adel ima taj bluz i soul pijesak u glasu, ima tu i bola. U cjelini “21” je toliko ranjiv i udaran u isto vrijeme. Sjećam se da sam bio na porodičnom odmoru kada je izašao i mnogo mi je nedostajala kuća. Tad sam imao curu, ali mnogo smo se svađali”. Tad je 16-ogodišnji Grinan prolazio kroz bijes raskida i kaže “pogodilo me, Adele je stvarno jedna od nas”.
“Adel je jedinstvena u svojoj autentičnosti”, kaže pjevačica Ela Henderson (Ella Henderson) koja je dobila popularnost učešćem na X Factor-u a kasnije je sarađivala sa producentom sa “21” albuma – Rajanom Tederom (Ryan Tedder), na singlu “Ghost”. Dok je Hendersonova bila u popularnom rijalitiju, Adele je otvoreno podržavala, što je mnogo značilo mladoj pjevačici. Adelin pristup muzici je ostao uz nju:
“Kad god me preplavi muzika, razmišljam o njoj. Ako se sjetimo ‘Someone Like You’ na kojoj su radili samo ona i njen producent Den Vilson (Dan Wilson), ta pjesma prevazilazi sve što je ikad napravila. Adel može otpjevati '21’ samo uz pratnju klavira i i dalje će imati isti uticaj kao da je iza nje studijski orkestar. Ona sve podredi pjesmi. To je jednostavno magičan album”, kaže Hendersonova dodajući da svakim novim slušanjem otkriva novu dimenziju.
“Uvijek se okrećem pjesmama ‘Love Song’ i ‘One and Only’ – imaju dosta nostalgije iako su otpjevani u modernom vremenu. Sjećam se kad sam prvi put čula ‘Rolling in the Deep’ čuo se kik – zvučao je tako organski i zemljano. Dolazi iz stvarnog mjesta i uvjerljivo je. Toliko je umjetnika na radiju koji djeluju nedokučivo, i za mene ona je jedan od tih umjetnika – ali takođe djeluje kao da je tvoj frend. To je ono što je uvijek izdvajalo Adel od ostalih pjevačica – djeluje jako pristupačno”.
Epvort kaže da je upravo to razlog uspjeha “21” kod publike koja nije sklona ovakvoj vrsti pop muzike.
“Prije nje i Ejmi Vajnhaus (Amy Winehouse), mnoge britanske pop zvijezde su bile ušminkane i nedostižne. Ta ploča je bukvalno promijenila britansku i svjetsku pop kulturu”, rekao je slavni producent.
Nik Haget (Nick Huggett) iz lejbela XL dodaje da je pjevačica oživjela zaboravljenu ideju u modernoj muzici:
“Adel je uzela ono što je Ejmi ostavila i na neki način prevazišla Ejmi u komercijalnom smislu, a to je dovelo novu ideju da romantični gubitnici mogu biti zvijezde. Postoji pravi manjak snobizma u Adelinoj muzici. Postoji nešto vrlo beskrajno u njenim pjesmama. Mogle bi da budu iz bilo kog doba u istoriji, tako su klasične i podnose test vremena”.
Album je redom imao sjajne kritike, čak i u medijima, nesklonim pop muzici uz raspon odličnan ili vrlo dobar. Takođe, osvojio je skoro sve važnije cehovske nagrade od Gremija do Brit Awards priznanja.
naslovna fotografija: Promo/Lauren Dukoff/XL Recordings
